Kako bi volio i imam potrebu popričat sa vašim gostom.❤Sa Marojem

☺Hvala! Bozji blagoslov!🙌🏼

Pozdrav Marko, i ja zivin u Nizozemskoj, pozdrav!

Pozdrav iz Švicarske!

🤗 Pozdrav Norvalu/Torontu i cijeloj dijaspori! 👋

@ Hvala lijepo I želim vam reći da mi je drago da često spominjete Fr. Kallya. Ja svako jutro idemo na Sv. Misu u Crkvu St.Benedict i vidim ga svako jutro. On je uistinu veliki karizmatik. A Don Damir je veliki dar od Boga , rođen u Torontu a darovan hrvatskom narodu jer mu je Fr. Kally rekao " Hrvatska te treba". Ok , sve vas puno volim.

Mirjana, hvala što pratite naš podcast. Nek vam bude na blagoslov! 😊

Amen! Eto mi koji nemamo tu milost preporučujemo se u molitve ovakvih zajednica poput Božje Pobjede ❤️ Bogu ništa nije nemoguće. Obilje Božjeg blagoslova u Božjoj Volji ❤️

Baš tako! 💪✌️

Hvala ti Ivana na ovim riječima! Nek se Gospodin proslavlja! 🤗🙏🏼🙌🏼

🤗 Hvala Kornelija! 🤍

💥

Dragi prijatelju, hvala na tvom pitanju. Nadamo se da će ti naš odgovor pružiti nove i dublje uvide u neprekinutu prisutnost fenomena molitve u jezicima kao glosolalije u povijesti Crkve i kršćanstva. Nije uvijek lako govoriti o razlikovanju vrste govora u jezicima koja se dogodila na Pedesetnici i one o kojoj Pavao govori Korinćanima zbog puno razloga. Razlog tome je različit kontekst vremena i kulture u kojoj se jezici očituju od našega. Mi imamo potrebu i mogućnosti analizirati, raščlaniti, kategorizirati pojmove itd. Npr., danas nam je u interesu sastavljati popise samih karizmi, dok ćemo kod Pavla vidjeti da on sam to ne radi i da nema ni namjeru dati jedan, konačan popis karizmi. Kad promatramo karizme u povijesti, moramo imati na umu. Brojni crkveni oci i mnogi sveci, kao i neki povjesničari, svjedoče o karizmi jezika upravo tako, bez potrebe da raščlane i kategoriziraju dvije vrste govora u jezicima. Npr. Irenej je u svojoj knjizi, navodeći darove, jednostavno naveo i govor u jezicima, bez potrebe razlikovanja. Slično radi i Tertulijan iz 2. st. No, baš u Tertulijanovu primjeru možemo vidjeti razumijevanje te razlike, jer on spominje one koje „Duh Sveti vodi u tumačenju jezika“, a tumačenje jezika nije razumijevanje nekog stvarnog jezika (dakle, nije manifestacija jezika kakva je bila na Pedesetnici), nego je dar koji Pavao izričito spominje u Korinćanima baš u kontekstu glosolalije, za koju je potrebno da je netko protumači darom tumačenja (vidi npr. kada kaže „neka se /osoba koja govori u jezicima/ moli da može protumačiti“). Slučaj glosolalije neće se pronaći u baš tom nazivu, on je suvremen. Neki će bibličari, poput dr. Mary Healy, u glosolaliji i ksenolaliji prepoznati „anđeoske jezike“, odnosno „ljudske jezike“, kao „termine“ koje Pavao upotrebljava. Također, važnost glosolalije umanjena je spram ksenolalije, koja je bila plodonosnija u evangelizaciji, jer je tu riječ o stvarnim jezicima, koje govornici tih jezika razumiju, i stoga i jest bila važnija za širenje kršćanstva. No, glosolalija se može pronaći u opisima tog iskustva. Sv. Augustin, koji je u početku smatrao da taj dar nije više prisutan, a kasnije je i sam pripremao katekumene da će primiti dar jezika, opisivao je takva iskustva kao radosne izraze molitve i slavljenja koji se ne mogu izreći riječima nekog jezika nego glasovima i naziva ga „jubilatio“, pojmom kojim slično iskustvo slično opisuje i papa Grgur I. Sv. Terezija Avilska pak spominje to iskustvo kao neizrecivu radost koja se ne može izreći riječima nego jezikom sličnim „blebletanju“ i moli se da i njezine sestre iskuse taj dar, kao što ga je i ona iskusila. Kod nekoliko se svetaca spominje dar tumačenja jezika, koji ne znači „razumijevanje stranog živog ili mrtvog jezika“, nego upravo glosolalije, kao što je npr. sv. Hildegarda, koja je, pak, imala i dar ksenolalije. Zapisano je i da je sv. Ivan Maria Vianney bio viđen govoriti u neizrecivim „jezicima“ koja su podsjećala na mrmljanje. Glosolalija se često spominje i kao fenomen prisutan u slučajevima srednjovjekovnih monaha, što ima svoje uporište u društveno-političkim okolnostima razvoja kršćanstva, gdje je dolazilo do mistificiranja karizmi u „običnih“ vjernika. Jedno od ljepših suvremenih svjedočanstava glosolalije jest u slučaju sv. Ivana Pavla II., koji je sav radostan što je dobio taj dar svjedočio to svome osobnom propovjedniku o. Ranieru Cantalamessi. Kada je riječ o kršćanima koji svoje podrijetlo vuku iz pentekostalizma, ili još izravnije iz reformacije, moramo znati da, kao što postoje opisana iskustva karizmi od početka kršćanstva do reformacije, tako postoje i opisana iskustva karizmi nakon reformacije i kod drugih kršćana, isto kao što postoje i dalje u Katoličkoj crkvi. Netočno je stoga zaključivati da su karizme, pa time i jezici, plod pentekostalizma 20. st., kad se već u 17., 18. i u 19. st. zapisuju iskustva glosolalije u skupinama drugih kršćana izvan Katoličke crkve. Ono što jest plod pentekostalnog pokreta jest „popularizacija“ karizmi uopće, no i to moramo gledati u kontekstu posebnog djelovanja Duha u čitavoj Crkvi, kao Mističnom Tijelu Kristovu. Nemojmo zaboraviti da je katolički papa Leon XIII. na početku 20. st. molio za „novu Pedesetnicu“ u Crkvi i pozvao katoličke biskupe diljem svijeta da mole za novo izlijevanje Duha u Crkvi. Kad je riječ o o. Rippergeru, poslušali smo njegova predavanja o karizmatskoj obnovi i karizmama, kao i neka druga predavanja. Iako smatramo da je o mnogim temama dobro govorio, na temelju dobrog dijela njegovih tumačenja karizmatske obnove uočavamo da nema dublje razumijevanje fenomena i ne smatramo ga autoritetom na tom području. Među onima koji se bave dubljim proučavanjem karizmatskoga u Crkvi, koja jest karizmatska, kako prije, tako i danas, preporučujemo istraživanja i radove dvoje teologa: dr. Mary Healy, doktorica biblijske teologije na Gregoriani, koja je sudjelovala kao članica u radu Papinske biblijske komisije, također i Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana i kao savjetnica Dikasterija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata; zatim o. Raniero Cantalemssa, službeni propovjednik sv. Ivana Pavla II., zatim pape Benedikta XVI. i na kraju pape Franje, koji je bio i član Međunarodne teološke komisije i nositelj nekoliko počasnih doktorata. Ako Vas više zanima povijest karizmi u kršćanskim zajednicama izvan Katoličke crkve, preporučujemo dr. Randyja Clarka, nositelja nekoliko titula doktora teologije i religijskih znanosti drugih kršćanskih sveučilišta, koji se posebno bavi proučavanjem povijesti karizmatskih fenomena u Crkvi, kako u reformiranim kršćanskim zajednicama, tako i u Katoličkoj crkvi. Odgovor je dugačak, no nadamo se da će ti biti na blagoslov. U skladu s Pavlovom željom da „vruće čeznemo za darima“, molimo za tebe i potičemo te da moliš Duha Svetoga da u tebi pokrene dar molitve u jezicima, da ti bude na izgradnju i ohrabrenje u tvom osobnom molitvenom životu.

​@ poštovani hvala puno na izdašnom odgovoru i svakako si uzmem vremena da proučim ovo što ste mi rekli :) skeptičan jesam, ali nisam "zatvorenog uma". Svako dobro i Božji blagoslov želim

Uvijeke bili hvaljeni Isus i Marija. Maroje i Ana željeli su opisati situaciju u kojoj je Gospodin preko karizmi snažno djelovao. Nažalost, drugom prilikom ćeš čuti detaljnije o tome. 🙃😁

@@Tina12214 Napisao sam "prema njima" ako niste primjetili... Pozdrav

@@Tina12214 Nemam se što informirati, napisao sam da je dakle, sekta "veoma mistična" dakle pod navodnicima, a navodni znaci znače da je to rekao netko drugi, a ja da samo citiram.. Informirajte se vi oko Hrvatske gramatike malo, i stilskog izražavanja, jer očito je da vam stvari krivo sjedaju... čitajte malo i drugu literaturu izuzev katoličke i kršćanske... Pozdrav