Bravo!

Požuda ponekad može izgledati kao ljubav, ali pobude (motivi) određuju veliku razliku između požude i ljubavi. Bog procjenjuje ljude po čistoći njihovih pobuda. Kvaliteta svakog postupka, pa i u spolnosti, mjeri se prema pobudi koja ga pokreće. Ako pobude nisu uzvišene, čiste i nesebične, ni postupci neće biti uzvišeni, čisti i nesebični. Zbog sebičnih pobuda i postupaka mnogi su bračni drugovi spolnu želju - Božji dar - pretvorili u požudu. Stoga treba posebno naglasiti važnost pobuda koje bračne drugove pokreću da nešto čine ili ne čine u svojem spolnom životu. Jedino ljubav prema Bogu i bračnom drugu treba biti prava pobuda za spolne odnose. Istinska ljubav ima nesebične pobude i načela, a požuda je sebična. U Bibliji piše: „Bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve činite na slavu Božju!” (1. Korinćanima 10,31) „Kad bih na hranu siromasima razdao sve svoje imanje, kad bih tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao, ništa mi koristilo ne bi.“ (1. Korinćanima 13,3) Božji dar je nesebična spolna želja s dobrim, nesebičnim pobudama i ciljevima, koja se ne protivi suzdržljivosti i vlasti razuma. A požuda je sebična spolna strast s lošim, sebičnim pobudama i ciljevima, koja se protivi suzdržljivosti i vlasti razuma. Površno gledajući, požuda katkad izgleda kao ljubav pa mnogi ljudi sebičnu spolnu požudu nazivaju ljubavlju. Sebičan čovjek može pokazati izvanjske znakove ljubavi i pažnje, ali njegove su pobude sebične, varljive i nečiste pa su postupci koji proizlaze iz njegovog srca lišeni plodova istinske, nesebične, čiste ljubavi. Blaise Pascal je rekao: „Ništa nije tako slično ljubavi kao požuda, ali ništa joj nije tako oprečno.“ Spolnom općenju kao najintimnijem odnosu između muža i žene trebalo bi pristupati s nesebičnim pobudama radi ostvarenja nesebičnih ciljeva: prokreacijskog - stvaranja potomstva i/ili relacijskog - izgrađivanja bračne veze putem izražavanja nesebične ljubavi, nježnosti i najintimnijih osjećaja među supružnicima. Spolni užitak, zadovoljenje strasti, popratni je doživljaj spolnog čina u braku i taj užitak sam po sebi nije nešto grešno, ali nije sam sebi cilj. Spolni užitci ne bi trebali biti glavni cilj ni pobuda koja pokreće na spolnu aktivnost jer bi u tom slučaju bili sebični. Sebične pobude koje muškarce i žene pokreću na spolnu aktivnost jedan su od razloga zašto se takva spolna aktivnost može okarakterizirati kao zadovoljenje sebične strasti, požude ili pohotljivosti. Problemi u vezi sa spolnošću u braku vrlo su osjetljivi i teški za rješavanje; supružnicima je potrebno mnogo mudrosti, strpljenja i moralne snage. Imajući na umu sve što je prije rečeno o velikoj važnosti nesebičnih pobuda i ciljeva u spolnosti, možemo shvatiti ideal umjerenosti na tom području kojem trebamo težiti. Umjerenost u spolnosti u braku sposobnost je čovjeka da živi prema biblijskim načelima spolnosti s plemenitim, nesebičnim, pobudama i ciljevima, a da potpuno vlada svojom spolnom željom, te da može za kratko ili dugo vrijeme, koliko to životne okolnosti zahtijevaju, odgoditi zadovoljenje spolne želje a da pritom ne izgara od strasti. To je ideal umjerenosti u spolnosti u braku i smjer u kojem se trebamo kretati. Ideale nije lako dostići u bilo kojem području života, pa tako ni u umjerenosti u spolnosti. Ipak uz Božju pomoć sve je moguće. U 1. poslanici Korinćanima 6,9-11 nalazimo ohrabrenje da je uz Božju pomoć moguće pobijediti svaku lošu naviku: „Zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Nemojte se varati! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni oskvrnitelji dječaka, ni lopovi, ni lakomci, ni pijanice, ni klevetnici, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega. Vi ste nekoć takvi bili. Ali se opraste, i posvetiste, i opravdaste imenom našega Gospodina Isusa Krista i Duhom našega Boga.“ Danas ljudi najčešće vjeruju da je spontano spolno općenje supružnika ideal umjerenosti u spolnosti u braku. Međutim, nelogično je tvrditi da čovjek u svojem palom stanju spontano, po svojoj želji, živi u skladu s idealom umjerenosti u spolnosti. Ne možemo se osloniti samo na svoje želje. Nama su potrebna i načela, a možemo ih pronaći u Bibliji. Da bismo se približili idealu u bilo čemu, pa i idealu umjerenosti u spolnosti, potrebno je dosta samoodricanja te snage i mudrosti od Boga. Ono što čini većina, ne može se proglasiti idealom samo zato što to izgleda “normalno” u očima većine. Iskreni kršćani ne trebaju biti zavedeni gledištem većine. Da bismo u bilo kojem području života znali što je ideal, prije svega trebamo razmotriti pisanu Božju riječ - Bibliju. Jesu li naši ideali isti kao i biblijski?

Potrebno je titlovati na hrvatskom. Jako je dragocjeno a pola se ne razumije.

Šteta je što je ovako loše snimljeno pa se slabo čuje. To može biti puno bolje uz malo truda.... Hvala 🙏 🙏 🙏

Zanimljiva tematika u svakom slučaju. Postavljaju se određena pitanja nakon ovog predavanja. Cca 2 godine je potrebno ljudima da prijeđu iz faze zaljubljenosti u fazu kada će vidjeti i mane druge osobe. Osobe koje prakticiraju predbračnu čistoću ulaze jako brzo u brak, puno prije od 2 godine. Da li je to razlog da takve osobe uđu u brak bez da "zdravim" očima vide drugu osobu i sve njegove mane i onda nastaju problemi i imamo dosta primjera takvih razvoda brakova. Ulazak u brži brak je očito potaknut dužom apstinencijom od spolnih odnosa. Kako premostiti taj problem i tu kontradiktornost. Zbog duže apstinencije postoji mogućnost stvaranja lucidnih snova, pogotovo kod muškaraca gdje se u snovima odvija simulacija a često i sa fizičkim manifestacijama. O tome je pisao i sv. Augustim i postavljao pitanje da li je grijeh ako se grijeh radi u snovima kroz lucidne snove. Uglavnom, tema je vjerojatno puno složenija nego što se inače obrađuje i često se svodi na detektiranje problema a ne na nuđenje rješenja. Mislim da je i tumačenje Crkve o oproštenju grijeha prilično banalno i da potiče na stvaranje grijeha. Crkva tumači Bibliju na način da se samo ispovijedaš i to je to, sve ti je oprošteno i ti si novi čovjek. U Bibliji se navodi kako se takvo kajanje gadi Bogu. Pravo kajanje je primjer Davidovog kajanje, odnosno svako ono kajanje koje je spremno snositi posljedice. Kajanje za grijehe gdje smo spremni na sebe za iskupljenje preuzeti teške bolesti i sl, a ne kajanje za koje ćemo izmoliti 3 Očenaša i onda sve ispočetka jer smo navodno otkupljeni. Takvo tumačenje je vrijeđanje Boga i podcjenjivanje njegove svemoguće inteligencije. Time se upravo i sotona služi kada zavodi ljude i nudi im svoje usluge i saveze. Govori im da nije problem, kasnije se mogu samo pokajati pred smrt i spašeni su. Pa ako i nije pred smrt, ionako je to manja količina grijeha ako im je sve oprošteno zadnjom ispovijedi. Bog oprašta grijehe, ali samo za iskreno kajanje. Ko je od nas spreman reći, Bože spreman sam za iskupljenje svojih grijeha primiti na sebe tumor, rak, proći patnju...Rijetki su takvi...Znajte da Sotona poznaje Bibliju bolje nego i jedan čovjek, koristi sva olaka tumačenje Crkve kako bi upravo tim tumačenjima uvjerio ljude da je u redu to što on nudi i da nije toliko strašno...Bog vas blagoslovio

Dobra tema , Jako los ton