Udri lajk, subscribe, podrži, posjeti gitak.tv
Kontaktirali smo Matu i Bernarda da se prisjete kako su smislili i snimali kultni skeč Menadžer Nikolić, te da podijele s nama anegdote sa snimanja i reakcije javnosti.
Otkud ideja za skeč Menadžer Nikolić? Je li ovaj kultni lik plod Marijove kreativnost ili ste ga svi zajedno oblikovali? U kojoj mjeri se radi o improvizaciji ili je pak postojao jasno napisan tekst?
Mate: Inicijalno je skeč trebao biti puno kraći, zapravo dio nekog većeg skeča, kao neka reklama od minutu za menadžersku agenciju ili pištolje. Postojale su neke šture smjernice za lika, ali je onda krenila bujica nadahnuća iz Marijove glave, sat briljantne improvizacije u kojem su i Štimac i Mamić i Šošo i drugi bili udrobljeni u jedno. Nabacivali smo mu „voleje“ kroz neka kao "novinarska pitanja", a on je u tih sat vremena ispucao nekoliko antologijskih home runova.
Bernard: Marijeva kreativnost? Pa jesi li ti vidio na što to sliči? Ajde se sad zamisli, pa postavi pitanje opet. Nikolića sam glumio ja puno prije Marija i snimljene su dvije verzije, ali po njegovim riječima moju snimku je slučajno izbrisala njegova dvogodišnja nećakinja koja je pila kavu i prolila je po njoj. Pametnom dosta.
Je li lik Nikolića rađen po nekom konkretnom manageru, poduzetniku ili je zbir opskurnih likova iz tog miljea?
Mate: Lik je esencijalni sublimat menadžersko poduzetničke kreme domaćeg nogometa.
Bernard: Inspiracija za skeč bila je hrvatska menadžerska krema: Maminho, onda Mamić mlađi poznat kao Štimac i naravno, čovjek koji je izmislio brzinske transfere, gospodin Šošo.
Možete li podijeliti anegdote sa snimanja ovog skeča?
Mate: Sjećam se da smo za vrijeme snimanja pratili teletekst, jer se Bernard okladio na otprilike 285 parova samo taj dan, i to tu večer dok je Zenit s Aršavinom gazio Bayern i osigurao finale Kupa Uefa. Romeo je u skeču nosio upravo Aršavinov dres. Znali smo da je to dobar znak i da će skeč požnjeti uspjeh.
Bernard: Rado bi podijelio, jer tada sam naučio pucati, ali u dogovoru s MUP-om ne smijemo ništa komentirati jer istraga još traje nakon 15 godina. Također, zahvalili smo se MUP-u i Hrvatskoj vojsci što su nam ustupili rekvizite za ovaj skeč. Rekvizite smo slučajno zaboravili vratiti pa im se ovim putem ispričavamo. Bit će vraćeni odmah u sljedećoj akciji vraćanja oružja iz Domovinskog rata. Bit će još tih akcija, je li tako?
Čija je bila ideja za brend „Pištolji Nikolić“ i otkud rekvizit pištolja na setu, ako je bio uopće rekvizit?
Bernard: Matija je nabavljao sve rekvizite. Ja san naučio da ga ništa ne pitam. Znan samo da se krv na pištolju bila skorila pa ga je bilo teško oprati. Ostalo ne pitan.
Mate: Ajde nemojmo o tome opet, Ivan je odradio svoj dug društvu. Bilo pa prošlo. Danas je obiteljski čovjek.
Spominjete u skeču brojna poznata imena. Jeste li dobili nečiju reakciju na skeč, bilo od Dragičevića, Blatnjaka ili pak nekog drugog?
Mate: Blatnjak je tada od očaja zatražio transfer u Himki, ruskog drugoligaša, a Dragičević je u afektu prekinuo s Marijanom Batinić. Treba spomenuti kako se ljudi dan danas skeča rado sjećaju, npr. gospodin Bilić, financijski direktor jedne tvrtke u čijem je uredu sniman "Nikolić", s ponosom ističe da je to bilo u njegovom uredu i još uvijek ne želi promijeniti ofucanu i raspadnutu stolicu na kojoj je nekada sjedio legendarni menadžer.
Bernard: Jesmo, kako ne. Pa Blatnjaku je nakon skeča skočila cijena na tržištu za 25 €. Rekao nam je kao zahvalu poslati ček al nikad ništa nije stiglo. Mate Dragičević je tek nakon skeča postao popularan. Slava mu je udarila u glavu, pa je počeo pucati visoko.