Neka vas Bog Blagoslovi vas i sve vaše🙏♥️♥️

Uči li Biblija da je Marija bila “majka Božja”? 9 Ali, riječ theotókos ne nalazimo u nadahnutim Pismima. Također se niti na jednom mjestu u Bibliji ne spominje da je Marija “majka Božja”. To nije učio ni Isus, a niti kršćani prvog stoljeća. Biblija također jasno pokazuje da Isus nije bio svemogući Bog u ljudskom obliku, nego Sin Božji.* Kad je anđeo najavljivao Mariji rođenje sina, rekao joj je: “Sveti duh će doći na tebe i sila Najvišega će te osjeniti. Zato će i ono što će se roditi biti nazvano svetim, Sinom Božjim” (Luka 1:35, NS). Prema tome, Isus je bio Sin Božji, a ne Bog u ljudskom obliku. Konačno, Marija je bila majka Isusa, Sina Božjeg, a ne majka Božja. Stoga nisu ni Isus niti njegovi učenici nazivali Mariju “majkom Božjom”. 10, 11. a) Koji primjeri pokazuju kako je Isus gledao na svoju majku? b) Kako su Isusovi apostoli i učenici gledali na njegovu majku? 10 Način na koji je Isus gledao na svoju majku ukazuje na njen relativni položaj. O jednoj svadbi u Kani Biblija izvještava slijedeće: “Kad nestade vina reče Isusu njegova majka: ‘Nemaju vina’. ‘Što hoćeš ti od mene ženo?’ odvrati joj Isus.” U katoličkom prijevodu od Dude i Fućka čitamo na tom mjestu: “Ženo, što ja imam s tobom?” (Ivan 2:3, 4, ST). Jednom drugom prilikom netko je rekao Isusu: “Blago utrobi koja te nosila i prsima koje si sisao!” To bi za Isusa bila odlična prilika da iskaže posebno poštovanje prema svojoj majci i tako pokaže drugima što moraju raditi. Umjesto toga, on je odgovorio: “Većma blago onima koji slušaju Riječ Božju i drže je!” (Luka 11:27, 28, ST). 11 Iz tekstova poput ovih proizlazi da Isus nije iskazivao Mariji niti štovanje niti nezasluženu čast. Također je nije oslovljavao nekom posebnom titulom. On nije dozvolio da na njega utječu rodbinske veze. Taj su primjer slijedili njegovi apostoli i učenici, jer ni oni u svojim nadahnutim spisima nisu nigdje pripisivali Mariji nezasluženu čast ili posebno dostojanstvo, a također je nisu oslovljavali titulom. Oni su je, doduše, poštivali kao Isusovu majku, ali nisu išli dalje od toga. Sigurno je nisu nikada označili “majkom Božjom”. Oni su znali da Isus nije svemogući Bog u ljudskom obliku, pa je stoga bilo nemoguće da bi Marija bila majka Božja - a to je položaj koji seže daleko iznad položaja kojeg Mariji pripisuje Riječ Božja. Obožavaj Stvoritelja, a ne stvorenje Neumjesno obožavanje 15. a) Što se u vezi s Marijom razvilo u takozvanom kršćanstvu? b) Samo tko nas može, prema Bibliji, zagovarati pred Bogom? 15 Kad se tvrdi da je Marija “majka Božja”, uzdiže je se na poseban položaj, što doprinosi da je se obožava, a to se događa već stoljećima. Stotine milijuna ljudi u mnogim zemljama molile su se Mariji ili izgovarale molitve preko nje, a njenim se slikama i ikonama iskazivalo obožavanje. Teolozi to, doduše, opravdavaju tvrdnjom da se tim obožavanjem Marije zapravo indirektno obožava Boga, ali Bog gleda na tu stvar sasvim drugačije. ”Jedan je Bog i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus” (1. Timoteju 2:5, NS; 1. Ivanova 2:1, 2). Sam Isus je rekao: “Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim kroz mene” (Ivan 14:6, NS). 16. Kako su Petar i Ivan jasno pokazali da treba obožavati samo Jehovu? 16 Direktno ili indirektno poštivati Mariju, moliti joj se, padati na koljena pred njenim slikama i ikonama, znači obožavati ili poštivati stvorenje umjesto Stvoritelja. To je idolopoklonstvo, a za kršćane vrijedi uputstvo: “Bježite od idolopoklonstva” (1. Korinćanima 10:14, NS). Zapazimo što se dogodilo kad je poganin Kornelije s puno poštovanja pao na koljena pred apostolom Petrom: “Dok je Petar ulazio, Kornelije mu iziđe u susret, pade mu do nogu i pokloni se. A Petar ga podignu i reče mu: ‘Ustani! I ja sam samo čovjek’” (Djela apostolska 10:25, 26, ST). Bilo je neumjesno kleknuti pred čovjeka s puno poštovanja i Petar to nije dozvolio. Zanimljivo je i što izvještava apostol Ivan nakon što je primio viziju od jednog anđela: “Padoh pred noge anđela koji mi je ovo pokazao, da mu se poklonim. A on mi reče: ‘Pazi! Ne. Ja sam sluga kao i ti i tvoja braća proroci i oni koji vrše riječi ove knjige. Bogu se pokloni!’” (Otkrivenje 22:8, 9, ST). Ako se nije smjelo obožavati Božjeg anđela, koliko onda manje ljude ili slike ljudi!

Tko su lažni učitelji za Kraljestvo božije Zamisli da putuješ pustinjom. Iznenada u daljini ugledaš bunar i kreneš prema njemu nadajući se da ćeš u njemu naći vode da ugasiš žeđ. No kad dođeš do njega, vidiš da je presušio. Sigurno bi se jako razočarao. Lažni učitelji nalik su bunarima koji su presušili. Svi koji očekuju da će od njih dobiti vodu istine gorko će se razočarati. Jehova nas preko apostola Pavla i Petra upozorava na lažne učitelje. (Pročitaj Djela apostolska 20:29, 30; 2. Petrovu 2:1-3.) Tko su ti učitelji? Nadahnute riječi te dvojice apostola pomažu nam prepoznati odakle dolaze lažni učitelji i kako djeluju Matej 7:15-23 Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem runu, a zapravo su grabežljivi vukovi. 16 Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima. Zar se grožđe bere s trnja ili smokve s čička? 17 Tako svako dobro drvo donosi dobar plod, a svako loše drvo donosi bezvrijedan plod. 18 Dobro drvo ne može donijeti bezvrijedan plod niti loše drvo može donijeti dobar plod. 19 Svako drvo koje ne donosi dobar plod siječe se i baca u vatru. 20 Dakle, prepoznat ćete ih po njihovim plodovima. 21 Neće svatko tko mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u nebesko kraljevstvo, nego samo onaj tko vrši volju mog Oca koji je na nebesima. 22 Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime proricali i u tvoje ime istjerivali demone i u tvoje ime činili mnoga silna djela?’ 23 Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Odlazite od mene, zlotvori.. Kako djeluju lažni učitelji? Služe se lukavim metodama kako bi zaveli druge. Otpadnici “neprimjetno uvode” iskvarena učenja i ideje. Poput krijumčara koji kradom unose zabranjenu robu u neku zemlju, oni potajno i lukavo unose otpadničke ideje u vjernike .Kao što vješt krivotvoritelj pokušava proturiti lažne novčanice, tako se otpadnici služe “lažljivim riječima” pokušavajući proturiti svoja iskrivljena gledišta i prikazati ih istinitima. Oni šire “prijevarna učenja” tako što ‘izvrću Pisma’ kako bi ih prilagodili vlastitim idejama (2. Petr. 2:1, 3, 13; 3:16). Otpadnicima očito nije stalo do naše dobrobiti. Ako bismo se poveli za njima, skrenuli bismo s puta koji vodi u vječni život. Ponekad se lako može primijetiti da je netko neovlašteno dirao neki putokaz i okrenuo ga u pogrešnom pravcu. No ponekad je to teško primijetiti. Slično je i sa Sotoninim zamkama - neke je lakše uočiti, a neke teže. Apostol Pavao upozorava nas na jednu Sotoninu podmuklu metodu zavođenja - iznošenje “izmišljenih priča”. (Pročitaj 1. Timoteju 1:3, 4.) Da ne bismo zašli s puta koji vodi u život, trebamo znati što su izmišljene priče i što nam može pomoći da ne obraćamo pažnju na njih. Navest ćemo neke izmišljene priče koje bi mogle zavesti neoprezne. Izraz “izmišljene priče” u osnovi se može odnositi na bilo kakvu vjersku laž ili izmišljotinu koja bi nas mogla ‘odvratiti od istine’ (2. Tim. 4:3, 4). Sotona, koji se pretvara da je “anđeo svjetla”, lukavo koristi krivu religiju kako bi zavodio ljude (2. Kor. 11:14). Crkve kršćanstva tvrde da slijede Krista, no to je samo krinka jer zapravo naučavaju učenja koja se temelje na izmišljotinama i lažima, naprimjer učenje o Trojstvu, paklu i besmrtnosti duše. Osim toga, crkve kršćanstva promiču blagdane kao što su Božić i Uskrs, čija je proslava popraćena naizgled bezazlenim običajima koji ustvari vuku korijen iz mitologije i poganskih religija. Budemo li poslušali Božje upozorenje da se odvojimo od krive religije i da “ne dotičemo više ništa nečisto”, neće nas zavesti izmišljene priče (2. Kor. 6:14-17). Zamisli da na nekom putokazu piše: “Sotonin put”. Tko bi od nas pošao tim putem? Ipak, Pavao je naveo nekoliko načina na koje bi predani kršćani mogli biti zavedeni i “poći za Sotonom”. (Pročitaj 1. Timoteju 5:11-15.) Pavao je te riječi uputio nekim “mlađim udovicama”, no načela koja je spomenuo odnose se na sve nas. Te kršćanke iz 1. stoljeća vjerojatno nisu mislile da slijede Sotonu, ali njihovi su postupci pokazivali da to ipak čine. Kako se možemo čuvati toga da ne pođemo za Sotonom, čak ni nehotice? Razmotrimo sada Pavlovo upozorenje o štetnosti ogovaranja. kakve su posljedice ogovaranja. O onima koji ljube božiji zakon dan i noć www.Jw.org hr Neki je čovjek išao po gradu i klevetao gradskog mudraca. Kasnije je taj zlobnik uvidio da je pogriješio, pa je otišao k mudracu i zamolio ga za oproštenje te obećao da će učiniti sve što je potrebno kako bi se iskupio. Mudrac je od njega tražio samo jedno - rekao mu je neka uzme jastuk punjen perjem, razreže ga i istrese perje na vjetru. Premda ga je taj zahtjev zbunio, čovjek je učinio što mu je bilo rečeno i zatim se vratio k mudracu. “Je li mi sada oprošteno?” upitao je čovjek. “Najprije sakupi sve perje”, odgovorio mu je mudrac. “Ali kako? Vjetar je već sve raznio.” “Kao što je teško sakupiti to perje, tako je teško i popraviti štetu koju si mi nanio svojim riječima.” Pouka je jasna: Izgovorene riječi više se ne mogu povući i možda nije moguće popraviti štetu koju su nekome nanijele. Prije nego što dođemo u iskušenje da nekoga ogovaramo, dobro je imati na umu da bismo time, slikovito govoreći, istresli perje na vjetru.

Marijo Majko Isusova budi majka ove obitelji kao sto si Isusu bila Marijo Majko smiluj se na ovu obitelj Marijo Majko ozdravi ovu obitelj Marijo Majko Zastiti ovu bitelj Marijo Majko oslobodi ovu obitelj Marijo Majko Blagoslovi ovu obitelj Amwn Aleluja❤️🙏🏻❤️🙏🏻❤️🙏🏻❤️🙏🏻

Neka vas Bog Blagoslovi i čuva 🙏🏻 ♥️

Spašavaj me jer sam u užasno teškoj situaciji,Presveto Trojstvo,Isuse❤Marijo🤍Duše Sveti💜😥🕊😥💒😥💘🕊🙏🙏🙏🤗Tota tua ego sum Jeshua Marijam 🤗😘😇🥰kLaraRuža Light M.❤🌹❤

Ana nek te Bog cuva

Hvala na lijepim željama!Neka i Vas čuva Presveta MAJKA !Amen!Aleluja!

@@anameter7671 Uči li Biblija da je Marija bila “majka Božja”? 9 Ali, riječ theotókos ne nalazimo u nadahnutim Pismima. Također se niti na jednom mjestu u Bibliji ne spominje da je Marija “majka Božja”. To nije učio ni Isus, a niti kršćani prvog stoljeća. Biblija također jasno pokazuje da Isus nije bio svemogući Bog u ljudskom obliku, nego Sin Božji.* Kad je anđeo najavljivao Mariji rođenje sina, rekao joj je: “Sveti duh će doći na tebe i sila Najvišega će te osjeniti. Zato će i ono što će se roditi biti nazvano svetim, Sinom Božjim” (Luka 1:35, NS). Prema tome, Isus je bio Sin Božji, a ne Bog u ljudskom obliku. Konačno, Marija je bila majka Isusa, Sina Božjeg, a ne majka Božja. Stoga nisu ni Isus niti njegovi učenici nazivali Mariju “majkom Božjom”. 10, 11. a) Koji primjeri pokazuju kako je Isus gledao na svoju majku? b) Kako su Isusovi apostoli i učenici gledali na njegovu majku? 10 Način na koji je Isus gledao na svoju majku ukazuje na njen relativni položaj. O jednoj svadbi u Kani Biblija izvještava slijedeće: “Kad nestade vina reče Isusu njegova majka: ‘Nemaju vina’. ‘Što hoćeš ti od mene ženo?’ odvrati joj Isus.” U katoličkom prijevodu od Dude i Fućka čitamo na tom mjestu: “Ženo, što ja imam s tobom?” (Ivan 2:3, 4, ST). Jednom drugom prilikom netko je rekao Isusu: “Blago utrobi koja te nosila i prsima koje si sisao!” To bi za Isusa bila odlična prilika da iskaže posebno poštovanje prema svojoj majci i tako pokaže drugima što moraju raditi. Umjesto toga, on je odgovorio: “Većma blago onima koji slušaju Riječ Božju i drže je!” (Luka 11:27, 28, ST). 11 Iz tekstova poput ovih proizlazi da Isus nije iskazivao Mariji niti štovanje niti nezasluženu čast. Također je nije oslovljavao nekom posebnom titulom. On nije dozvolio da na njega utječu rodbinske veze. Taj su primjer slijedili njegovi apostoli i učenici, jer ni oni u svojim nadahnutim spisima nisu nigdje pripisivali Mariji nezasluženu čast ili posebno dostojanstvo, a također je nisu oslovljavali titulom. Oni su je, doduše, poštivali kao Isusovu majku, ali nisu išli dalje od toga. Sigurno je nisu nikada označili “majkom Božjom”. Oni su znali da Isus nije svemogući Bog u ljudskom obliku, pa je stoga bilo nemoguće da bi Marija bila majka Božja - a to je položaj koji seže daleko iznad položaja kojeg Mariji pripisuje Riječ Božja. Obožavaj Stvoritelja, a ne stvorenje Neumjesno obožavanje 15. a) Što se u vezi s Marijom razvilo u takozvanom kršćanstvu? b) Samo tko nas može, prema Bibliji, zagovarati pred Bogom? 15 Kad se tvrdi da je Marija “majka Božja”, uzdiže je se na poseban položaj, što doprinosi da je se obožava, a to se događa već stoljećima. Stotine milijuna ljudi u mnogim zemljama molile su se Mariji ili izgovarale molitve preko nje, a njenim se slikama i ikonama iskazivalo obožavanje. Teolozi to, doduše, opravdavaju tvrdnjom da se tim obožavanjem Marije zapravo indirektno obožava Boga, ali Bog gleda na tu stvar sasvim drugačije. ”Jedan je Bog i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus” (1. Timoteju 2:5, NS; 1. Ivanova 2:1, 2). Sam Isus je rekao: “Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim kroz mene” (Ivan 14:6, NS). 16. Kako su Petar i Ivan jasno pokazali da treba obožavati samo Jehovu? 16 Direktno ili indirektno poštivati Mariju, moliti joj se, padati na koljena pred njenim slikama i ikonama, znači obožavati ili poštivati stvorenje umjesto Stvoritelja. To je idolopoklonstvo, a za kršćane vrijedi uputstvo: “Bježite od idolopoklonstva” (1. Korinćanima 10:14, NS). Zapazimo što se dogodilo kad je poganin Kornelije s puno poštovanja pao na koljena pred apostolom Petrom: “Dok je Petar ulazio, Kornelije mu iziđe u susret, pade mu do nogu i pokloni se. A Petar ga podignu i reče mu: ‘Ustani! I ja sam samo čovjek’” (Djela apostolska 10:25, 26, ST). Bilo je neumjesno kleknuti pred čovjeka s puno poštovanja i Petar to nije dozvolio. Zanimljivo je i što izvještava apostol Ivan nakon što je primio viziju od jednog anđela: “Padoh pred noge anđela koji mi je ovo pokazao, da mu se poklonim. A on mi reče: ‘Pazi! Ne. Ja sam sluga kao i ti i tvoja braća proroci i oni koji vrše riječi ove knjige. Bogu se pokloni!’” (Otkrivenje 22:8, 9, ST). Ako se nije smjelo obožavati Božjeg anđela, koliko onda manje ljude ili slike ljudi!

@@anameter7671 Laž Nakon što su umrli apostoli, prorečeni otpad preplavio je kršćansku skupštinu (Djela 20:29, 30; 2. Sol. 2:3-8). U skladu s Isusovom usporedbom, kukolj (lažni kršćani) i pšenica (pravi kršćani) zajedno su rasli tijekom dugačkog razdoblja. No broj lažnih kršćana premašio je broj vjernih Kristovih sljedbenika, a lažna učenja zamaglila su jasnu istinu o Božjem kraljevstvu (Mat. 13:36-43). A onda je došlo vrijeme da se Jehova uključi u zbivanja na Zemlji. Ponovno je pokazao da je pravedan i pun ljubavi tako što je postavio stražare da oglašavaju jasno upozorenje i objavljuju dobru vijest. Tko su bili ti stražari? Od svih vjernih Božjih slugu Isus Krist nam je pružio najbolji primjer kako služiti Bogu s osjećajem hitnosti. Jedan od razloga zbog kojih je imao osjećaj hitnosti bio je taj što je puno toga morao učiniti u svega tri i pol godine. Ipak, Isus je više od ikoga u povijesti pridonio promicanju prave religije. On je objavio ime svog Oca i njegov naum, propovijedao dobru vijest o Kraljevstvu, razotkrio licemjerje i lažna učenja vjerskih vođa te vjerno zastupao Jehovu kao Vrhovnog Vladara čak i kad mu je zbog toga život bio u pitanju. Neumorno je obilazio gradove i sela te poučavao ljude, pomagao im i liječio ih (Mat. 9:35). Nitko nikad nije toliko postigao u službi u tako kratkom vremenu. Isus je izvršavao svoju službu najrevnije što je mogao (Ivan 18:37). Što je Isusa poticalo da neumorno izvršava svoju službu? Iz Danijelovog proročanstva Isus je mogao saznati koliko vremena ima za izvršavanje svog zadatka s obzirom na Jehovin vremenski raspored (Dan. 9:27). U skladu s proročanstvom, njegova je zemaljska služba trebala završiti “u polovici tjedna”, odnosno nakon tri i pol godine. U proljeće 33. godine, kratko nakon svog svečanog ulaska u Jeruzalem, Isus je rekao: “Došao je čas da Sin čovječji bude proslavljen” (Ivan 12:23). Iako je znao da će uskoro umrijeti, njemu to nije postalo glavna preokupacija u životu - to nije bio glavni razlog zbog kojeg je revno vršio svoju službu. Umjesto toga, usredotočio se na to kako iskoristiti svaku priliku da bi izvršio volju svog Oca i iskazao ljubav drugim ljudima. Iz ljubavi je okupljao učenike oko sebe i poučavao ih, a potom ih je slao neka propovijedaju drugima. Činio je to zato da bi ih osposobio da nastave propovjedničko djelo koje je on započeo te da čine i veća djela od njegovih. (Pročitaj Ivana 14:12. Jedan događaj iz Isusovog života zorno pokazuje koliko je on bio revan. Pred Pashu 30. godine, nedugo nakon što je započeo svoju službu, Isus je sa svojim učenicima došao u Jeruzalem te je u hramu ugledao “one što su prodavali goveda, ovce i golubove te mjenjače novca koji su ondje sjedili”. Što je Isus tada učinio i kakav je dojam to ostavilo na njegove učenike? (Pročitaj Ivana 2:13-17.) Ono što je Isus tom prilikom učinio i rekao s pravom je podsjetilo njegove učenike na proročanske riječi jednog Davidovog psalma: “Revnost za dom tvoj izjeda me” (Psal. 69:9). Zašto? Isus je učinio nešto vrlo rizično i opasno. Naime, hramski dostojanstvenici - svećenici, pismoznanci i drugi - stajali su iza tih sramotnih trgovačkih poslova koji su se odvijali u hramu. Kad je razotkrio i pomrsio njihove planove, Isus je na sebe navukao neprijateljstvo tih vjerskih vođa. Njegovi su učenici dobro zapazili da je tom prilikom jasno došla do izražaja njegova ‘revnost za Božji dom’, odnosno revnost za pravu religiju. No što je zapravo revnost? Kako je ta osobina povezana s osjećajem hitnosti? Revnost bismo mogli definirati kao “gorljivost i predanost u obavljanju nekog zadatka”, a neki od sinonima za taj izraz jesu marljivost, žar, oduševljenje i entuzijazam. Kad bismo htjeli opisati način na koji je Isus vršio svoju službu, sasvim sigurno bismo mogli upotrijebiti sve te izraze. Stoga riječi iz Ivana 2:17 u jednom suvremenom prijevodu Biblije glase: “Revnost za tvoj dom, Bože, gori u meni poput vatre” (Today’s English Version). Zanimljivo je da se u nekim jezicima Dalekog Istoka pojam “revnost” sastoji od dva izraza koja zajedno doslovno znače “vatreno srce” i koja stvaraju predodžbu o srcu koje gori. Stoga nije čudno što su se Isusovi učenici prisjetili Davidovih riječi kad su vidjeli što je njihov Učitelj učinio u hramu. No zašto je Isusovo srce počelo “gorjeti” te ga potaknulo da tako postupi? Riječ koja je u spomenutom Davidovom psalmu prevedena izrazom “revnost” izvedena je iz hebrejske riječi koja je na mnogim drugim mjestima u Bibliji prevedena izrazima “ljubomora” i “ljubomoran”. Hebrejske i grčke riječi prevedene s “ljubomora” i “ljubomoran” mogu u tim jezicima imati i pozitivne, a ne samo negativne konotacije. U prijevodu Novi svijet ona je na nekim mjestima prevedena sa “zahtijevati da se odanost iskazuje isključivo određenoj osobi”. (Pročitaj 2. Mojsijevu 20:5; 34:14; Jošuu 24:19.) U jednom rječniku biblijskih izraza stoji sljedeće: “Taj se izraz često koristi u kontekstu bračnih odnosa (...). Ljubomora muža ili žene može se opisati kao snažno zahtijevanje nečega na što jedino on ili ona imaju pravo. Slično tome, i Bog ima pravo zahtijevati odanost od onih koji pripadaju samo njemu i ne dozvoljava da mu to pravo itko oduzme.” Dakle, u biblijskom smislu revnost nije samo žarka želja da se nešto postigne ili ostvari, naprimjer kao što mnogi navijači žarko žele da njihov omiljeni klub pobijedi. Davidova revnost obuhvaćala je nešto više - on je bio ljubomoran u tom smislu što nije mogao podnijeti da se netko suprotstavlja njegovom Bogu niti da ga tko sramoti, nego je žarko želio zaštititi njegovo ime i ispraviti nepravdu koja mu je bila nanesena. Isusovi učenici nisu pogriješili time što su Davidove riječi primijenili na svog Učitelja kad su vidjeli što je učinio u hramu. Isus to nije učinio naprosto zato što je u određenom roku morao izvršiti svoju službu, nego zato što je revno - odnosno ljubomorno - štitio ime svog Oca i promicao pravu religiju. Kad je vidio kako se sramoti i huli Božje ime, s pravom je pokazao revnost, odnosno ljubomoru, i odlučio nešto poduzeti da bi se to ispravilo. Kad je vidio kako vjerski vođe tlače i izrabljuju obične ljude, revnost ga je potaknula da im pruži utjehu te da oštro osudi vjerske vođe koji su tako postupali (Mat. 9:36; 23:2, 4, 27, 28, 33). www.Jw.org hr

@@anameter7671 Na području religije situacija je danas ista, ako ne i gora nego u Isusovo doba. Naprimjer, sjetimo se da je Isus učio svoje sljedbenike da je Božje ime prvo za što bi se trebali moliti, jer je u uzornoj molitvi najprije rekao: “Neka se sveti ime tvoje!” (Mat. 6:9). Da li današnji vjerski vođe, a posebno svećenstvo kršćanstva, uče ljude kako je Bogu ime te da to ime trebaju “svetiti”, odnosno iskazivati mu čast? S druge strane, oni pogrešno prikazuju Boga tako što naučavaju lažna učenja kao što su Trojstvo, besmrtnost ljudske duše i pakao, pa tako ljudi stječu dojam da je Boga teško upoznati te da je tajanstven, okrutan i da čak uživa u ljudskim patnjama. Usto oni sramote Boga skandaloznim ponašanjem i licemjerjem. (Pročitaj Rimljanima 2:21-24.) Osim toga, svim silama trude se sakriti Božje ime te ga čak uklanjaju iz svojih prijevoda Biblije. Na taj način sprečavaju ljude da se približe Bogu i da razviju dobar odnos s njim (Jak. 4:7, 8). Isus je učio svoje sljedbenike da se mole i za Božje Kraljevstvo: “Neka dođe kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!” (Mat. 6:10). Iako vjerski vođe kršćanstva često izgovaraju te riječi u molitvi, oni potiču ljude da pružaju podršku političkim i drugim ljudskim institucijama. Osim toga, oni omalovažavaju one koji propovijedaju i svjedoče o tom Kraljevstvu. Zbog toga mnogi koji se izjašnjavaju kao kršćani ne žele razgovarati o Božjem Kraljevstvu, a i ne vjeruju u njega. U molitvi Bogu Isus je jasno rekao: “Tvoja je riječ istina” (Ivan 17:17). A prije nego što je uzašao na nebo, ukazao je na to da će postaviti “vjernog i razboritog roba” koji će njegovom narodu davati duhovnu hranu (Mat. 24:45). Da li svećenstvo kršćanstva, koje tvrdi da poučava ljude o Božjoj Riječi, vjerno izvršava zadatak što ga je Gospodar povjerio tom robu? Ne. Oni često govore da su biblijski izvještaji zapravo izmišljene priče ili legende. Umjesto da svome stadu daju duhovnu hranu i tako im pruže utjehu i duhovno svjetlo, svećenici naučavaju ljudske filozofije koje gode ušima njihovih vjernika. Osim toga, oni razvodnjavaju biblijska moralna mjerila i nastoje ih prilagoditi suvremenim moralnim trendovima (2. Tim. 4:3, 4). Zbog svega što je do danas učinjeno u ime Boga koji je nadahnuo pisanje Biblije mnogi iskreni ljudi razočarali su se ili su potpuno izgubili vjeru u Boga i Bibliju. Postali su žrtve Sotone i zlog svijeta kojim on vlada. Kako se osjećamo kad iz dana u dan gledamo i slušamo da se događaju takve stvari? Kad vidimo kako se Jehovino ime sramoti i kako se huli na njega, ne potiče li nas to da kao njegovi sluge učinimo sve što možemo kako bismo skinuli ljagu s njegovog imena? A kad vidimo kako svećenstvo vara i iskorištava iskrene i dobronamjerne ljude, ne potiče li nas to da tješimo takve osobe? Kad je Isus vidio kako su ljudi “izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira”, on ih nije samo sažalijevao, nego “ih je počeo poučavati o mnogočemu” (Mat. 9:36; Mar. 6:34). I mi imamo puno razloga revno služiti pravom Bogu, kao što je to činio Isus. Ako na svoju službu gledamo poput Isusa, onda riječi apostola Pavla iz 1. Timoteju 2:3, 4 za nas imaju posebno značenje. (Pročitaj.) Naime, mi gorljivo izvršavamo svoju službu ne samo zato što znamo da živimo u posljednjim danima nego i zato što znamo da je to Božja volja. On želi da ljudi upoznaju istinu kako bi i oni mogli postati njegovi sluge i dobiti obećane blagoslove. Mi ne želimo davati sve od sebe u službi samo zato što je vrijeme koje imamo ograničeno nego prvenstveno zato što želimo slaviti Božje ime i pomagati ljudima da upoznaju njegovu volju. Da, mi revno služimo pravome Bogu (1. Tim. 4:16). 17 Kao pripadnici Jehovinog naroda, saznali smo istinu o Božjem naumu s ljudima i Zemljom. Stoga možemo pomagati ljudima da pronađu istinsku sreću i da steknu realnu nadu u bolju budućnost. Možemo im pomagati da uvide što trebaju činiti kako bi preživjeli uništenje Sotoninog zlog svijeta (2. Sol. 1:7-9). Umjesto da se ljutimo ili budemo obeshrabreni zato što se dolazak Jehovinog dana naizgled otegnuo, trebali bismo biti sretni što još uvijek imamo vremena pokazati da revno zastupamo pravog Boga (Mih. 7:7; Hab. 2:3). Zato vas molim otvorite ovu stranicu i prošetajte po njoj jer ovdje je istina za preživjeti veliku nevolju,- kako,što učiniti ništa vas ne košta ako napišete pismo ,- do vas stoji - www.Jw.org hr

Bog vas blagoslovio 🙏 i neka vas čuva🙏♥️🙏

i know im asking randomly but does any of you know a trick to log back into an instagram account..? I somehow lost the account password. I would love any help you can give me!

@@hectorboone4662 6

H u Hutu by fT

❤

Neka vas Bog Blagoslovi 🙏 i čuva ♥️🙏

Isuse uzdam se u tebe! S veta majko ,hvala za sve Čuvaj nas i brani od svakoga zla Amen!

@@anameter7671 Uči li Biblija da je Marija bila “majka Božja”? 9 Ali, riječ theotókos ne nalazimo u nadahnutim Pismima. Također se niti na jednom mjestu u Bibliji ne spominje da je Marija “majka Božja”. To nije učio ni Isus, a niti kršćani prvog stoljeća. Biblija također jasno pokazuje da Isus nije bio svemogući Bog u ljudskom obliku, nego Sin Božji.* Kad je anđeo najavljivao Mariji rođenje sina, rekao joj je: “Sveti duh će doći na tebe i sila Najvišega će te osjeniti. Zato će i ono što će se roditi biti nazvano svetim, Sinom Božjim” (Luka 1:35, NS). Prema tome, Isus je bio Sin Božji, a ne Bog u ljudskom obliku. Konačno, Marija je bila majka Isusa, Sina Božjeg, a ne majka Božja. Stoga nisu ni Isus niti njegovi učenici nazivali Mariju “majkom Božjom”. 10, 11. a) Koji primjeri pokazuju kako je Isus gledao na svoju majku? b) Kako su Isusovi apostoli i učenici gledali na njegovu majku? 10 Način na koji je Isus gledao na svoju majku ukazuje na njen relativni položaj. O jednoj svadbi u Kani Biblija izvještava slijedeće: “Kad nestade vina reče Isusu njegova majka: ‘Nemaju vina’. ‘Što hoćeš ti od mene ženo?’ odvrati joj Isus.” U katoličkom prijevodu od Dude i Fućka čitamo na tom mjestu: “Ženo, što ja imam s tobom?” (Ivan 2:3, 4, ST). Jednom drugom prilikom netko je rekao Isusu: “Blago utrobi koja te nosila i prsima koje si sisao!” To bi za Isusa bila odlična prilika da iskaže posebno poštovanje prema svojoj majci i tako pokaže drugima što moraju raditi. Umjesto toga, on je odgovorio: “Većma blago onima koji slušaju Riječ Božju i drže je!” (Luka 11:27, 28, ST). 11 Iz tekstova poput ovih proizlazi da Isus nije iskazivao Mariji niti štovanje niti nezasluženu čast. Također je nije oslovljavao nekom posebnom titulom. On nije dozvolio da na njega utječu rodbinske veze. Taj su primjer slijedili njegovi apostoli i učenici, jer ni oni u svojim nadahnutim spisima nisu nigdje pripisivali Mariji nezasluženu čast ili posebno dostojanstvo, a također je nisu oslovljavali titulom. Oni su je, doduše, poštivali kao Isusovu majku, ali nisu išli dalje od toga. Sigurno je nisu nikada označili “majkom Božjom”. Oni su znali da Isus nije svemogući Bog u ljudskom obliku, pa je stoga bilo nemoguće da bi Marija bila majka Božja - a to je položaj koji seže daleko iznad položaja kojeg Mariji pripisuje Riječ Božja. Obožavaj Stvoritelja, a ne stvorenje Neumjesno obožavanje 15. a) Što se u vezi s Marijom razvilo u takozvanom kršćanstvu? b) Samo tko nas može, prema Bibliji, zagovarati pred Bogom? 15 Kad se tvrdi da je Marija “majka Božja”, uzdiže je se na poseban položaj, što doprinosi da je se obožava, a to se događa već stoljećima. Stotine milijuna ljudi u mnogim zemljama molile su se Mariji ili izgovarale molitve preko nje, a njenim se slikama i ikonama iskazivalo obožavanje. Teolozi to, doduše, opravdavaju tvrdnjom da se tim obožavanjem Marije zapravo indirektno obožava Boga, ali Bog gleda na tu stvar sasvim drugačije. ”Jedan je Bog i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus” (1. Timoteju 2:5, NS; 1. Ivanova 2:1, 2). Sam Isus je rekao: “Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim kroz mene” (Ivan 14:6, NS). 16. Kako su Petar i Ivan jasno pokazali da treba obožavati samo Jehovu? 16 Direktno ili indirektno poštivati Mariju, moliti joj se, padati na koljena pred njenim slikama i ikonama, znači obožavati ili poštivati stvorenje umjesto Stvoritelja. To je idolopoklonstvo, a za kršćane vrijedi uputstvo: “Bježite od idolopoklonstva” (1. Korinćanima 10:14, NS). Zapazimo što se dogodilo kad je poganin Kornelije s puno poštovanja pao na koljena pred apostolom Petrom: “Dok je Petar ulazio, Kornelije mu iziđe u susret, pade mu do nogu i pokloni se. A Petar ga podignu i reče mu: ‘Ustani! I ja sam samo čovjek’” (Djela apostolska 10:25, 26, ST). Bilo je neumjesno kleknuti pred čovjeka s puno poštovanja i Petar to nije dozvolio. Zanimljivo je i što izvještava apostol Ivan nakon što je primio viziju od jednog anđela: “Padoh pred noge anđela koji mi je ovo pokazao, da mu se poklonim. A on mi reče: ‘Pazi! Ne. Ja sam sluga kao i ti i tvoja braća proroci i oni koji vrše riječi ove knjige. Bogu se pokloni!’” (Otkrivenje 22:8, 9, ST). Ako se nije smjelo obožavati Božjeg anđela, koliko onda manje ljude ili slike ljudi!

@@filipoviczlatko2534 Ne dozvoljavam nikakve komentare o mojoj Vjeri,polemiku i propitkivanje...Svoje znanje upotrijebite gdje Vas prihvaćaju!

@@anameter7671 Tko su lažni učitelji za Kraljestvo božije Zamisli da putuješ pustinjom. Iznenada u daljini ugledaš bunar i kreneš prema njemu nadajući se da ćeš u njemu naći vode da ugasiš žeđ. No kad dođeš do njega, vidiš da je presušio. Sigurno bi se jako razočarao. Lažni učitelji nalik su bunarima koji su presušili. Svi koji očekuju da će od njih dobiti vodu istine gorko će se razočarati. Jehova nas preko apostola Pavla i Petra upozorava na lažne učitelje. (Pročitaj Djela apostolska 20:29, 30; 2. Petrovu 2:1-3.) Tko su ti učitelji? Nadahnute riječi te dvojice apostola pomažu nam prepoznati odakle dolaze lažni učitelji i kako djeluju Matej 7:15-23 Čuvajte se lažnih proroka koji dolaze k vama u ovčjem runu, a zapravo su grabežljivi vukovi. 16 Prepoznat ćete ih po njihovim plodovima. Zar se grožđe bere s trnja ili smokve s čička? 17 Tako svako dobro drvo donosi dobar plod, a svako loše drvo donosi bezvrijedan plod. 18 Dobro drvo ne može donijeti bezvrijedan plod niti loše drvo može donijeti dobar plod. 19 Svako drvo koje ne donosi dobar plod siječe se i baca u vatru. 20 Dakle, prepoznat ćete ih po njihovim plodovima. 21 Neće svatko tko mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u nebesko kraljevstvo, nego samo onaj tko vrši volju mog Oca koji je na nebesima. 22 Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime proricali i u tvoje ime istjerivali demone i u tvoje ime činili mnoga silna djela?’ 23 Tada ću im kazati: ‘Nikad vas nisam poznavao! Odlazite od mene, zlotvori.. Kako djeluju lažni učitelji? Služe se lukavim metodama kako bi zaveli druge. Otpadnici “neprimjetno uvode” iskvarena učenja i ideje. Poput krijumčara koji kradom unose zabranjenu robu u neku zemlju, oni potajno i lukavo unose otpadničke ideje u vjernike .Kao što vješt krivotvoritelj pokušava proturiti lažne novčanice, tako se otpadnici služe “lažljivim riječima” pokušavajući proturiti svoja iskrivljena gledišta i prikazati ih istinitima. Oni šire “prijevarna učenja” tako što ‘izvrću Pisma’ kako bi ih prilagodili vlastitim idejama (2. Petr. 2:1, 3, 13; 3:16). Otpadnicima očito nije stalo do naše dobrobiti. Ako bismo se poveli za njima, skrenuli bismo s puta koji vodi u vječni život. Ponekad se lako može primijetiti da je netko neovlašteno dirao neki putokaz i okrenuo ga u pogrešnom pravcu. No ponekad je to teško primijetiti. Slično je i sa Sotoninim zamkama - neke je lakše uočiti, a neke teže. Apostol Pavao upozorava nas na jednu Sotoninu podmuklu metodu zavođenja - iznošenje “izmišljenih priča”. (Pročitaj 1. Timoteju 1:3, 4.) Da ne bismo zašli s puta koji vodi u život, trebamo znati što su izmišljene priče i što nam može pomoći da ne obraćamo pažnju na njih. Navest ćemo neke izmišljene priče koje bi mogle zavesti neoprezne. Izraz “izmišljene priče” u osnovi se može odnositi na bilo kakvu vjersku laž ili izmišljotinu koja bi nas mogla ‘odvratiti od istine’ (2. Tim. 4:3, 4). Sotona, koji se pretvara da je “anđeo svjetla”, lukavo koristi krivu religiju kako bi zavodio ljude (2. Kor. 11:14). Crkve kršćanstva tvrde da slijede Krista, no to je samo krinka jer zapravo naučavaju učenja koja se temelje na izmišljotinama i lažima, naprimjer učenje o Trojstvu, paklu i besmrtnosti duše. Osim toga, crkve kršćanstva promiču blagdane kao što su Božić i Uskrs, čija je proslava popraćena naizgled bezazlenim običajima koji ustvari vuku korijen iz mitologije i poganskih religija. Budemo li poslušali Božje upozorenje da se odvojimo od krive religije i da “ne dotičemo više ništa nečisto”, neće nas zavesti izmišljene priče (2. Kor. 6:14-17). Zamisli da na nekom putokazu piše: “Sotonin put”. Tko bi od nas pošao tim putem? Ipak, Pavao je naveo nekoliko načina na koje bi predani kršćani mogli biti zavedeni i “poći za Sotonom”. (Pročitaj 1. Timoteju 5:11-15.) Pavao je te riječi uputio nekim “mlađim udovicama”, no načela koja je spomenuo odnose se na sve nas. Te kršćanke iz 1. stoljeća vjerojatno nisu mislile da slijede Sotonu, ali njihovi su postupci pokazivali da to ipak čine. Kako se možemo čuvati toga da ne pođemo za Sotonom, čak ni nehotice? Razmotrimo sada Pavlovo upozorenje o štetnosti ogovaranja. kakve su posljedice ogovaranja. O onima koji ljube božiji zakon dan i noć www.Jw.org hr Neki je čovjek išao po gradu i klevetao gradskog mudraca. Kasnije je taj zlobnik uvidio da je pogriješio, pa je otišao k mudracu i zamolio ga za oproštenje te obećao da će učiniti sve što je potrebno kako bi se iskupio. Mudrac je od njega tražio samo jedno - rekao mu je neka uzme jastuk punjen perjem, razreže ga i istrese perje na vjetru. Premda ga je taj zahtjev zbunio, čovjek je učinio što mu je bilo rečeno i zatim se vratio k mudracu. “Je li mi sada oprošteno?” upitao je čovjek. “Najprije sakupi sve perje”, odgovorio mu je mudrac. “Ali kako? Vjetar je već sve raznio.” “Kao što je teško sakupiti to perje, tako je teško i popraviti štetu koju si mi nanio svojim riječima.” Pouka je jasna: Izgovorene riječi više se ne mogu povući i možda nije moguće popraviti štetu koju su nekome nanijele. Prije nego što dođemo u iskušenje da nekoga ogovaramo, dobro je imati na umu da bismo time, slikovito govoreći, istresli perje na vjetru.

@@anameter7671 Što Biblija govori o Uskrsu? Proslava Uskrsa nema uporište u Bibliji. Ako se osvrnemo na podrijetlo tog blagdana, vidjet ćemo da je on proizašao iz drevnih obreda plodnosti. Obratite pažnju na sljedeća obilježja Uskrsa. 1. Ime blagdana: U hrvatskom se jeziku naziv “Uskrs” povezuje s uskrsnućem Isusa Krista, no taj blagdan zapravo nema kršćansko podrijetlo. U nekim se jezicima pogansko podrijetlo Uskrsa jasno odražava u samom nazivu tog blagdana (engleski: Easter; njemački: Ostern). “Anglosaski svećenik Beda Časni u 8. je stoljeću ustvrdio da [engleski] naziv tog blagdana potječe od imena Eostre, anglosaske božice proljeća”, stoji u djelu Encyclopaedia Britannica. Neki drugi izvori povezuju naziv tog blagdana s Aštartom, feničkom božicom plodnosti, kojoj u babilonskoj mitologiji odgovara božica Ištar. 2. Zečevi: “Zec je poganski simbol i uvijek je bio simbol plodnosti” (The Catholic Encyclopedia). Govoreći o vezi između Uskrsa i zečeva, Večernji list je pisao: “Zanimljivo je da je zec jedan od najomiljenijih simbola Uskrsa. Naime, za četiri godine od jednog para zečeva možemo dobiti potomstvo od milijun zečeva. Zato su zečevi kao simboli plodnosti i blagostanja postali neizostavan dio uskrsnih slika.” 3. Jaja: U Rječniku simbola Jeana Chevaliera i Alaina Gheerbranta navodi se da je jaje “jedan od simbola periodičke obnove prirode” te da ono “simbolizira ponovno rođenje i obnavljanje”. U enciklopediji Traditional Festivals stoji: “Slaveni su, kao i mnogi drugi narodi, smatrali da jaje simbolizira novi život i kozmičku sveukupnost (...). Vjerovali su da pisanice mogu na neki čudesan način donijeti sreću, blagostanje, zdravlje i zaštitu.” 4. Paljenje krijesa: Običaj paljenja obrednih vatri, primjerice uskrsnog krijesa, “povezan je sa solarnim vjerovanjima, prema kojima se na taj način, imitacijom nebeske vatre, tj. Sunca, ono štuje i pomaže u doba solsticija”, stoji u Hrvatskoj općoj enciklopediji. “Sezona paljenja obrednih vatri počinjala je u proljeće te je ponajprije pratila niz uskrsnih običaja.” 5. Misa zornica: Odlazak u crkvu na misu zornicu vuče podrijetlo iz obreda koje su drevni štovatelji Sunca “održavali u vrijeme proljetne ravnodnevnice kako bi izrazili dobrodošlicu Suncu i veličali njegovu veliku moć da udahne novi život svemu što raste” (Celebrations-The Complete Book of American Holidays). 6. Hrvatska opća enciklopedija kaže: “U hrvatskoj tradicijskoj kulturi očita je isprepletenost katoličkih crkvenih obreda s tradicijama drugoga podrijetla, posebno pretkršćanskim običajima i obredima vezanima uz proljetno buđenje prirode.” Biblija upozorava da se oni koji žele ispravno štovati Boga ne smiju držati predaja i običaja koji njemu nisu po volji (Marko 7:6-8). U 2. Korinćanima 6:17 stoji: “‘Odvojite se’, kaže Jehova, ‘i ne dotičite više ništa nečisto.’” Uskrs je blagdan poganskog podrijetla, i zato oni koji žele ugoditi Bogu ne slave taj blagdan. Encyclopaedia Britannica kaže da je Uskrs “najveći kršćanski blagdan, koji se slavi u spomen na uskrsnuće Isusa Krista”. No je li Uskrs doista kršćanski blagdan? Da bi se utvrdila vjerodostojnost nekog arheološkog nalaza, neophodno je obratiti pažnju i najsitnijim pojedinostima. Slično tome, da bismo utvrdili je li Uskrs kršćanski blagdan, trebamo obratiti pažnju raznim pojedinostima povezanima s tom svetkovinom. Kao prvo, Isus je rekao svojim sljedbenicima da obilježavaju njegovu smrt, a ne uskrsnuće. Apostol Pavao nazvao je tu svečanost “Gospodinova večera” (1. Korinćanima 11:20; Luka 22:19, 20). Osim toga, Encyclopaedia Britannica kaže da mnogi uskrsni običaji “nemaju veze” s Isusovim uskrsnućem, “nego vuku porijeklo iz narodnih tradicija”. Naprimjer, jaja i zec popularni su uskrsni simboli. Jedna enciklopedija o tome kaže: “Jaje simbolizira rađanje novog života. Da bi iz jajeta izašao novi život, ljuska mora, slikovito govoreći, umrijeti, odnosno mora se razbiti.” U nastavku stoji: “Poznato je da se zec vrlo brzo razmnožava i stoga on simbolizira dolazak proljeća” (Encyclopedia of Religion). Philippe Walter, profesor srednjovjekovne književnosti, objasnio je kako su ti običaji postali dio uskrsne svetkovine. Napisao je da je “tijekom kristijanizacije poganskih religija” bilo lako povezati Isusovo uskrsnuće s poganskim blagdanom kojim se obilježavao “završetak zime, koja je predočavala smrt, i početak proljeća, koje je predočavalo život”. Profesor Walter napomenuo je da je to bio jedan od najvažnijih koraka koji je doveo do toga da “kršćanske svetkovine” postanu dio poganskog kalendara, čime je bio otvoren put za masovna obraćenja pogana na kršćanstvo. Taj proces “kristijanizacije” nije se odvijao dok su apostoli još bili živi jer su oni sprečavali da se poganski običaji uvuku u kršćanstvo (2. Solunjanima 2:7). Apostol Pavao upozorio je da će se nakon njegovog “odlaska” pojaviti “ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom” (Djela apostolska 20:29, 30). A krajem 1. stoljeća apostol Ivan napisao je da neki ljudi već pokušavaju zavesti kršćane (1. Ivanova 2:18, 26). Tako su poganski običaji polako počeli prodirati u pravo kršćanstvo. “Ne uprežite se u nejednak jaram s nevjernicima” (2. Korinćanima 6:14) Neki smatraju da nema ništa loše u tome što su kršćani počeli prihvaćati neke uskrsne običaje jer je to, po njihovom mišljenju, pomoglo poganima da bolje razumiju značenje Isusovog uskrsnuća. No Pavao se ne bi s tim složio. Iako je imao prilike susresti se s mnogim poganskim običajima dok je putovao Rimskim Carstvom, nije prihvatio nijedan od njih u nastojanju da pomogne ljudima bolje razumjeti Isusovu ulogu. Naprotiv, upozorio je kršćane: “Ne uprežite se u nejednak jaram s nevjernicima. Jer što je zajedničko pravednosti i bezakonju? Ili kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? ‘Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se’, kaže Jehova, ‘i ne dotičite više ništa nečisto’” (2. Korinćanima 6:14, 17). Što smo saznali nakon ovog kratkog razmatranja pojedinosti o Uskrsu? Nedvojbeno možemo zaključiti da Uskrs nije kršćanski blagdan.

Koje li ljepote predozirati se ovim Litanijama. Sila Duha Svetoga izlila se na čitav Svijet. Hvala

@@sladjanadetleva5112 Uči li Biblija da je Marija bila “majka Božja”? 9 Ali, riječ theotókos ne nalazimo u nadahnutim Pismima. Također se niti na jednom mjestu u Bibliji ne spominje da je Marija “majka Božja”. To nije učio ni Isus, a niti kršćani prvog stoljeća. Biblija također jasno pokazuje da Isus nije bio svemogući Bog u ljudskom obliku, nego Sin Božji.* Kad je anđeo najavljivao Mariji rođenje sina, rekao joj je: “Sveti duh će doći na tebe i sila Najvišega će te osjeniti. Zato će i ono što će se roditi biti nazvano svetim, Sinom Božjim” (Luka 1:35, NS). Prema tome, Isus je bio Sin Božji, a ne Bog u ljudskom obliku. Konačno, Marija je bila majka Isusa, Sina Božjeg, a ne majka Božja. Stoga nisu ni Isus niti njegovi učenici nazivali Mariju “majkom Božjom”. 10, 11. a) Koji primjeri pokazuju kako je Isus gledao na svoju majku? b) Kako su Isusovi apostoli i učenici gledali na njegovu majku? 10 Način na koji je Isus gledao na svoju majku ukazuje na njen relativni položaj. O jednoj svadbi u Kani Biblija izvještava slijedeće: “Kad nestade vina reče Isusu njegova majka: ‘Nemaju vina’. ‘Što hoćeš ti od mene ženo?’ odvrati joj Isus.” U katoličkom prijevodu od Dude i Fućka čitamo na tom mjestu: “Ženo, što ja imam s tobom?” (Ivan 2:3, 4, ST). Jednom drugom prilikom netko je rekao Isusu: “Blago utrobi koja te nosila i prsima koje si sisao!” To bi za Isusa bila odlična prilika da iskaže posebno poštovanje prema svojoj majci i tako pokaže drugima što moraju raditi. Umjesto toga, on je odgovorio: “Većma blago onima koji slušaju Riječ Božju i drže je!” (Luka 11:27, 28, ST). 11 Iz tekstova poput ovih proizlazi da Isus nije iskazivao Mariji niti štovanje niti nezasluženu čast. Također je nije oslovljavao nekom posebnom titulom. On nije dozvolio da na njega utječu rodbinske veze. Taj su primjer slijedili njegovi apostoli i učenici, jer ni oni u svojim nadahnutim spisima nisu nigdje pripisivali Mariji nezasluženu čast ili posebno dostojanstvo, a također je nisu oslovljavali titulom. Oni su je, doduše, poštivali kao Isusovu majku, ali nisu išli dalje od toga. Sigurno je nisu nikada označili “majkom Božjom”. Oni su znali da Isus nije svemogući Bog u ljudskom obliku, pa je stoga bilo nemoguće da bi Marija bila majka Božja - a to je položaj koji seže daleko iznad položaja kojeg Mariji pripisuje Riječ Božja. Obožavaj Stvoritelja, a ne stvorenje Neumjesno obožavanje 15. a) Što se u vezi s Marijom razvilo u takozvanom kršćanstvu? b) Samo tko nas može, prema Bibliji, zagovarati pred Bogom? 15 Kad se tvrdi da je Marija “majka Božja”, uzdiže je se na poseban položaj, što doprinosi da je se obožava, a to se događa već stoljećima. Stotine milijuna ljudi u mnogim zemljama molile su se Mariji ili izgovarale molitve preko nje, a njenim se slikama i ikonama iskazivalo obožavanje. Teolozi to, doduše, opravdavaju tvrdnjom da se tim obožavanjem Marije zapravo indirektno obožava Boga, ali Bog gleda na tu stvar sasvim drugačije. ”Jedan je Bog i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus” (1. Timoteju 2:5, NS; 1. Ivanova 2:1, 2). Sam Isus je rekao: “Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim kroz mene” (Ivan 14:6, NS). 16. Kako su Petar i Ivan jasno pokazali da treba obožavati samo Jehovu? 16 Direktno ili indirektno poštivati Mariju, moliti joj se, padati na koljena pred njenim slikama i ikonama, znači obožavati ili poštivati stvorenje umjesto Stvoritelja. To je idolopoklonstvo, a za kršćane vrijedi uputstvo: “Bježite od idolopoklonstva” (1. Korinćanima 10:14, NS). Zapazimo što se dogodilo kad je poganin Kornelije s puno poštovanja pao na koljena pred apostolom Petrom: “Dok je Petar ulazio, Kornelije mu iziđe u susret, pade mu do nogu i pokloni se. A Petar ga podignu i reče mu: ‘Ustani! I ja sam samo čovjek’” (Djela apostolska 10:25, 26, ST). Bilo je neumjesno kleknuti pred čovjeka s puno poštovanja i Petar to nije dozvolio. Zanimljivo je i što izvještava apostol Ivan nakon što je primio viziju od jednog anđela: “Padoh pred noge anđela koji mi je ovo pokazao, da mu se poklonim. A on mi reče: ‘Pazi! Ne. Ja sam sluga kao i ti i tvoja braća proroci i oni koji vrše riječi ove knjige. Bogu se pokloni!’” (Otkrivenje 22:8, 9, ST). Ako se nije smjelo obožavati Božjeg anđela, koliko onda manje ljude ili slike ljudi!

❤️

Sv

Jako lijepo.

Ivica ruza nek te Bog cuva

🤝 Pravi kršćani prije svega trebaju razmišljati o tome je li ispravno štovati nešto što je upotrijebljeno da bi se ubilo Isusa. Bez obzira na to radi li se o običnom uspravnom stupu, križu, strijeli, koplju ili nožu, treba li takvo što koristiti za iskazivanje štovanja Bogu? Zamislite da je netko od vaših voljenih okrutno ubijen i da je oružje kojim je ubijen predano sudu kao dokazni materijal. Biste li pokušali doći do oružja kojim je počinjeno ubojstvo, fotografirati ga i potom umnožiti te fotografije kako biste ih dijelili drugima? Biste li izrađivali kopije tog oružja u raznim veličinama? Biste li neke od njih upotrijebili za izradu nakita? Biste li dopustili da se one proizvode u komercijalne svrhe i prodaju vašim prijateljima i rođacima kako bi ih oni štovali? Vjerojatno vam je odbojna i pomisao na takvo što! Međutim, ljudi upravo to čine s križem! Osim toga, upotreba križa u štovanju Boga nimalo se ne razlikuje od upotrebe slika i kipova, koju Biblija osuđuje (2. Mojsijeva 20:2-5; 5. Mojsijeva 4:25, 26). Apostol Ivan jasno je odrazio duh pravog kršćanskog učenja kad je opomenuo sukršćane: “Čuvajte se idolâ” (1. Ivanova 5:21). Oni su postupali u skladu s tom opomenom čak i kad su se zbog toga morali suočiti sa smrću u rimskoj areni. Međutim, kršćani prvog stoljeća duboko su cijenili Kristovu žrtvenu smrt, jednako kao što je cijene i današnji pravi kršćani. Oni znaju da nije ispravno štovati predmete koji simboliziraju napravu na kojoj je Isus bio mučen i pogubljen. Pravi kršćani obilježavaju Isusovu smrt, putem koje Bog omogućava spasenje nesavršenim ljudima (Matej 20:28). Onima koji ljube istinu taj će nenadmašni izraz Božje ljubavi donijeti mnoge divne blagoslove, pa čak i mogućnost da vječno žive (Ivan 17:3; Otkrivenje 21:3, 4). Prva Korinčanima 6:9,10 Pa zar ne znate da nepravednici neće naslijediti Božje kraljevstvo? Ne zavaravajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni muškarci koji se upuštaju u spolne odnose s muškarcima, 10 ni lopovi, ni pohlepni, ni pijanice, ni oni koji pogrdno govore o drugima, ni iznuđivači, neće naslijediti Božje kraljevstvo,-zar rimokatolici nisu idolopoklonici,a zašto se prave ikone i slike za obožavanje te im se upučuje molitva,- dobro pitanje za vas Psalam 115:4,5,6,7,8 Njihovi su idoli od srebra i zlata,djelo ljudskih ruku. 5 Usta imaju, ali ne govore,oči imaju, ali ne vide, 6 uši imaju, ali ne čuju,nos imaju, ali ne mirišu, 7 ruke imaju, ali ništa ne dodiruju,noge imaju, ali ne hodaju,ne puštaju glas iz grla. 8 Takvi će postati ljudi koji ih prave,a i svi koji se u njih uzdaju- razmislite malo o ovim svetim recima Hebreji 1:19-25 jer ono što se može znati o Bogu posve im je očito - Bog im je to već otkrio. 20 Naime, njegova nevidljiva svojstva - njegova vječna moć i božanstvo - jasno se vide još od stvaranja svijeta jer se mogu razabrati u onome što je stvoreno. Stoga ti ljudi nemaju izgovora. 21 Premda su poznavali Boga, nisu ga slavili kao Boga niti su mu iskazivali zahvalnost, nego su se prepustili ispraznim razmišljanjima i njihovo nerazumno srce obavila je tama. 22 Tvrdili su da su mudri, ali postali su bezumni 23 i umjesto da slave neraspadljivog Boga, slavili su kipove načinjene po obličju raspadljivog čovjeka te ptica, četveronožaca i gmazova. 24 Budući da su htjeli živjeti po željama svog srca, Bog ih je pustio da postupaju nečisto i da tako nanose sramotu svom tijelu. 25 Oni su Božju istinu zamijenili za laž te su se klanjali i služili stvorenju umjesto Stvoritelju, kojem pripada vječna hvala. Amen. Razmislite duboko o ovim biblijskim recima

@@oliveraolivera1888 Uči li Biblija da je Marija bila “majka Božja”? 9 Ali, riječ theotókos ne nalazimo u nadahnutim Pismima. Također se niti na jednom mjestu u Bibliji ne spominje da je Marija “majka Božja”. To nije učio ni Isus, a niti kršćani prvog stoljeća. Biblija također jasno pokazuje da Isus nije bio svemogući Bog u ljudskom obliku, nego Sin Božji.* Kad je anđeo najavljivao Mariji rođenje sina, rekao joj je: “Sveti duh će doći na tebe i sila Najvišega će te osjeniti. Zato će i ono što će se roditi biti nazvano svetim, Sinom Božjim” (Luka 1:35, NS). Prema tome, Isus je bio Sin Božji, a ne Bog u ljudskom obliku. Konačno, Marija je bila majka Isusa, Sina Božjeg, a ne majka Božja. Stoga nisu ni Isus niti njegovi učenici nazivali Mariju “majkom Božjom”. 10, 11. a) Koji primjeri pokazuju kako je Isus gledao na svoju majku? b) Kako su Isusovi apostoli i učenici gledali na njegovu majku? 10 Način na koji je Isus gledao na svoju majku ukazuje na njen relativni položaj. O jednoj svadbi u Kani Biblija izvještava slijedeće: “Kad nestade vina reče Isusu njegova majka: ‘Nemaju vina’. ‘Što hoćeš ti od mene ženo?’ odvrati joj Isus.” U katoličkom prijevodu od Dude i Fućka čitamo na tom mjestu: “Ženo, što ja imam s tobom?” (Ivan 2:3, 4, ST). Jednom drugom prilikom netko je rekao Isusu: “Blago utrobi koja te nosila i prsima koje si sisao!” To bi za Isusa bila odlična prilika da iskaže posebno poštovanje prema svojoj majci i tako pokaže drugima što moraju raditi. Umjesto toga, on je odgovorio: “Većma blago onima koji slušaju Riječ Božju i drže je!” (Luka 11:27, 28, ST). 11 Iz tekstova poput ovih proizlazi da Isus nije iskazivao Mariji niti štovanje niti nezasluženu čast. Također je nije oslovljavao nekom posebnom titulom. On nije dozvolio da na njega utječu rodbinske veze. Taj su primjer slijedili njegovi apostoli i učenici, jer ni oni u svojim nadahnutim spisima nisu nigdje pripisivali Mariji nezasluženu čast ili posebno dostojanstvo, a također je nisu oslovljavali titulom. Oni su je, doduše, poštivali kao Isusovu majku, ali nisu išli dalje od toga. Sigurno je nisu nikada označili “majkom Božjom”. Oni su znali da Isus nije svemogući Bog u ljudskom obliku, pa je stoga bilo nemoguće da bi Marija bila majka Božja - a to je položaj koji seže daleko iznad položaja kojeg Mariji pripisuje Riječ Božja. Obožavaj Stvoritelja, a ne stvorenje Neumjesno obožavanje 15. a) Što se u vezi s Marijom razvilo u takozvanom kršćanstvu? b) Samo tko nas može, prema Bibliji, zagovarati pred Bogom? 15 Kad se tvrdi da je Marija “majka Božja”, uzdiže je se na poseban položaj, što doprinosi da je se obožava, a to se događa već stoljećima. Stotine milijuna ljudi u mnogim zemljama molile su se Mariji ili izgovarale molitve preko nje, a njenim se slikama i ikonama iskazivalo obožavanje. Teolozi to, doduše, opravdavaju tvrdnjom da se tim obožavanjem Marije zapravo indirektno obožava Boga, ali Bog gleda na tu stvar sasvim drugačije. ”Jedan je Bog i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus” (1. Timoteju 2:5, NS; 1. Ivanova 2:1, 2). Sam Isus je rekao: “Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim kroz mene” (Ivan 14:6, NS). 16. Kako su Petar i Ivan jasno pokazali da treba obožavati samo Jehovu? 16 Direktno ili indirektno poštivati Mariju, moliti joj se, padati na koljena pred njenim slikama i ikonama, znači obožavati ili poštivati stvorenje umjesto Stvoritelja. To je idolopoklonstvo, a za kršćane vrijedi uputstvo: “Bježite od idolopoklonstva” (1. Korinćanima 10:14, NS). Zapazimo što se dogodilo kad je poganin Kornelije s puno poštovanja pao na koljena pred apostolom Petrom: “Dok je Petar ulazio, Kornelije mu iziđe u susret, pade mu do nogu i pokloni se. A Petar ga podignu i reče mu: ‘Ustani! I ja sam samo čovjek’” (Djela apostolska 10:25, 26, ST). Bilo je neumjesno kleknuti pred čovjeka s puno poštovanja i Petar to nije dozvolio. Zanimljivo je i što izvještava apostol Ivan nakon što je primio viziju od jednog anđela: “Padoh pred noge anđela koji mi je ovo pokazao, da mu se poklonim. A on mi reče: ‘Pazi! Ne. Ja sam sluga kao i ti i tvoja braća proroci i oni koji vrše riječi ove knjige. Bogu se pokloni!’” (Otkrivenje 22:8, 9, ST). Ako se nije smjelo obožavati Božjeg anđela, koliko onda manje ljude ili slike ljudi!

👍❤💒👍❤💟

@@klaralight953 Uči li Biblija da je Marija bila “majka Božja”? 9 Ali, riječ theotókos ne nalazimo u nadahnutim Pismima. Također se niti na jednom mjestu u Bibliji ne spominje da je Marija “majka Božja”. To nije učio ni Isus, a niti kršćani prvog stoljeća. Biblija također jasno pokazuje da Isus nije bio svemogući Bog u ljudskom obliku, nego Sin Božji.* Kad je anđeo najavljivao Mariji rođenje sina, rekao joj je: “Sveti duh će doći na tebe i sila Najvišega će te osjeniti. Zato će i ono što će se roditi biti nazvano svetim, Sinom Božjim” (Luka 1:35, NS). Prema tome, Isus je bio Sin Božji, a ne Bog u ljudskom obliku. Konačno, Marija je bila majka Isusa, Sina Božjeg, a ne majka Božja. Stoga nisu ni Isus niti njegovi učenici nazivali Mariju “majkom Božjom”. 10, 11. a) Koji primjeri pokazuju kako je Isus gledao na svoju majku? b) Kako su Isusovi apostoli i učenici gledali na njegovu majku? 10 Način na koji je Isus gledao na svoju majku ukazuje na njen relativni položaj. O jednoj svadbi u Kani Biblija izvještava slijedeće: “Kad nestade vina reče Isusu njegova majka: ‘Nemaju vina’. ‘Što hoćeš ti od mene ženo?’ odvrati joj Isus.” U katoličkom prijevodu od Dude i Fućka čitamo na tom mjestu: “Ženo, što ja imam s tobom?” (Ivan 2:3, 4, ST). Jednom drugom prilikom netko je rekao Isusu: “Blago utrobi koja te nosila i prsima koje si sisao!” To bi za Isusa bila odlična prilika da iskaže posebno poštovanje prema svojoj majci i tako pokaže drugima što moraju raditi. Umjesto toga, on je odgovorio: “Većma blago onima koji slušaju Riječ Božju i drže je!” (Luka 11:27, 28, ST). 11 Iz tekstova poput ovih proizlazi da Isus nije iskazivao Mariji niti štovanje niti nezasluženu čast. Također je nije oslovljavao nekom posebnom titulom. On nije dozvolio da na njega utječu rodbinske veze. Taj su primjer slijedili njegovi apostoli i učenici, jer ni oni u svojim nadahnutim spisima nisu nigdje pripisivali Mariji nezasluženu čast ili posebno dostojanstvo, a također je nisu oslovljavali titulom. Oni su je, doduše, poštivali kao Isusovu majku, ali nisu išli dalje od toga. Sigurno je nisu nikada označili “majkom Božjom”. Oni su znali da Isus nije svemogući Bog u ljudskom obliku, pa je stoga bilo nemoguće da bi Marija bila majka Božja - a to je položaj koji seže daleko iznad položaja kojeg Mariji pripisuje Riječ Božja. Obožavaj Stvoritelja, a ne stvorenje Neumjesno obožavanje 15. a) Što se u vezi s Marijom razvilo u takozvanom kršćanstvu? b) Samo tko nas može, prema Bibliji, zagovarati pred Bogom? 15 Kad se tvrdi da je Marija “majka Božja”, uzdiže je se na poseban položaj, što doprinosi da je se obožava, a to se događa već stoljećima. Stotine milijuna ljudi u mnogim zemljama molile su se Mariji ili izgovarale molitve preko nje, a njenim se slikama i ikonama iskazivalo obožavanje. Teolozi to, doduše, opravdavaju tvrdnjom da se tim obožavanjem Marije zapravo indirektno obožava Boga, ali Bog gleda na tu stvar sasvim drugačije. ”Jedan je Bog i jedan je posrednik između Boga i ljudi, čovjek Krist Isus” (1. Timoteju 2:5, NS; 1. Ivanova 2:1, 2). Sam Isus je rekao: “Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim kroz mene” (Ivan 14:6, NS). 16. Kako su Petar i Ivan jasno pokazali da treba obožavati samo Jehovu? 16 Direktno ili indirektno poštivati Mariju, moliti joj se, padati na koljena pred njenim slikama i ikonama, znači obožavati ili poštivati stvorenje umjesto Stvoritelja. To je idolopoklonstvo, a za kršćane vrijedi uputstvo: “Bježite od idolopoklonstva” (1. Korinćanima 10:14, NS). Zapazimo što se dogodilo kad je poganin Kornelije s puno poštovanja pao na koljena pred apostolom Petrom: “Dok je Petar ulazio, Kornelije mu iziđe u susret, pade mu do nogu i pokloni se. A Petar ga podignu i reče mu: ‘Ustani! I ja sam samo čovjek’” (Djela apostolska 10:25, 26, ST). Bilo je neumjesno kleknuti pred čovjeka s puno poštovanja i Petar to nije dozvolio. Zanimljivo je i što izvještava apostol Ivan nakon što je primio viziju od jednog anđela: “Padoh pred noge anđela koji mi je ovo pokazao, da mu se poklonim. A on mi reče: ‘Pazi! Ne. Ja sam sluga kao i ti i tvoja braća proroci i oni koji vrše riječi ove knjige. Bogu se pokloni!’” (Otkrivenje 22:8, 9, ST). Ako se nije smjelo obožavati Božjeg anđela, koliko onda manje ljude ili slike ljudi!