Kad si već u San Diegu bilo bi šteta ne posjetiti susjedni Mexico. O Mexicu, Tijuani i prelasku ove granice smo čuli svašta. Upozoravali su nas na svašta, od kriminala do teškog prelaska granice. Što smo doživjeli, upravo suprotno.
Tramvaj iz centra grada vozi nekih 45min direktno do granice. Dalje nastavljate pješke. Ulazak je bezbolan, još dok čuju da ste iz Hrvatske i da smo skoro bili prvaci u nogometu onda prolaziš još brže. Uglavnom, ispuniš obrazac, dobijše žig i evo te u Mexicu.
Od granice do centra je pješke nekih 20min, možete uzeti taxi, al mi se odlučili prošetat. Čim prođete granicu primjetite da ste stigli u potpuno drugačiji svijet. Drugačiji ljudi, mentalitet, arhitektura, cijene… Ni u jednom trenutku se nismo osjetili nesigurnima. Mariachi sviraju u svakom drugom kafiću pa je neka vesela atmosfera diljem glavne ulice. Hrana je duplo jeftinija, dva glavna (ogromna) jela i dvije pive, račun oko 100kn, a kasnije smo vidjeli da smo slučajno ušli u jedan od skupljih restorana. Tako da ide još jeftinije samo treba malo proučiti, mi smo bili previše gladni 😀 U kafiću Corona po 1$!! Margarite morate probati, za 5$ dvije. Pa vam je jasno zašto se amerikanci ovamo dolazete opijat, jer u Americi teško naći nešto ispod 10$. I još im je plus što u Mexicu poslužuju alkohol svima starijima od 18, dok u Americi moraju imati 21g.