Рет қаралды 143,591
PISMO ĆALI
Sad san naresa, doša san velik,
mater govori da san ti nalik,
i da san isti ka tvoja slika,
kad si se ono s materon slika,
ćale moj.
Svak mi se ruga da si uteka,
mater govori da si joj reka,
zdravjon se kleja da ćeš se vratit,
oli životon svojin to platit,
ćale moj
ćale moj.
Čekan te uvik da nan se vratiš,
niko ne misli da svoj dug platiš,
venda uz mater u miru živiš,
pa da nan opet kuću oživiš,
ćale moj.
Tija bi, ćale, ka druga dica,
jemat uza se svojega oca,
s tobon se igrat, uz tebe ležat,
slušat te pričat, uvik te gledat,
ćale moj
ćale moj.
Nosin jaketu žutu i gaće,
ča si posla ih tisne i kraće,
mater je uvik u istoj vešti,
pa nan se smiju da smo furešti,
ćale moj.
Mater će umrit od velog jada,
ko će pogledat na mene tada,
Vrati se, ćale, puno te molin,
barem prez šolda jerbo te volin,
ćale moj
ćale moj.