Facebook ► / bosanskitefericc
Noć bosanskog teferiča, Hotel Heco Plus Sarajevo.
Rezervacije i info: 062/277-128, Dobrodošli su svi ljudi dobre volje.
Teferič je: zabavljanje, provod, uživanje u prirodi, izlet u prirodu u svrhu provoda i razonode. Teferič je ušao i u našu dragu sevdalinku- »jel ti žao Banjaluke, Banjalučkih teferiča, kraj Vrbasa akšamluka…«. Stari veliki teferič je obično održavan 2. avgusta na Aliđun. Poznati su širom naše domovine čuveni teferiči koji se održavahu u velikim gradovima, ali i oni po selima i zaseocima. Na teferiču se pravo 'lojilo', jelo, pilo i zabavljalo. Okretali su se na ražnju volovi, ovce, jarad a pjevale su se bome i najljepše na svitu pjesme, pjevale su se sevdalinke. Ima brate i teferiča u vlastitoj režiji. Radni narod što vaik radi iskoristi kakakv državni praznik ili wikend i skrasi se pored lijepe rijeke, potoka pa oplete po ćevapima, ražnjićima i sokićima. Neko ponese loptu, drugi šah a treći pikado. Zabavlja se, egleniše i sevdise..
Knežina je naseljeno mjesto u općini Sokolac, Bosna i Hercegovina.
Knežina je nekada bila kasaba, dok u novijoj prošlosti postoji u obliku sela.
Naselje Knežina smješteno je 12 km sjeverozapadno od Sokoca, a 26 km jugoistočno od Olova, na regionalnom putu R-468 (Sokolac - Olovo). Kroz naselje protiče rijeka Bioštica.
U mjestu Knežina i okolini nalazi se veći broj gradina i pretpostavlja se da je ovaj kraj bio nastanjen još od Ilira. Prisustvo velikog broja nekropola sa stećcima ukazuje na to da je Knežina i okolina bila gusto naseljena i u srednjem vijeku .
U razdoblju osmanlijske vladavine u Bosni i Hercegovini, Knežina je bila mjesto u vilajetu Pavle, a u nahiji Olovo. Krajem 16. vijeka našla se u novom kadiluku Birač (Vlasenica) u čijem se sastavu našla i Knežina sa okolinom. Postoji tvrdnja da je sjedište Biračkog kadiluka bilo najprije u Knežini.
U dokumentu iz 1563 godine Knežina se označava kasabom. Taj status je dobila na osnovu određenog unutrašnjeg sadržaja naselja i na osnovu formalno-pravnog akta koji je davao sultan. U tu svrhu morali su da budu izgrađeni, u prvom redu, džamija i kolika-tolika čaršija zanatlija, zatim mekteb, pijaca stoke i poljoprivrednih proizvoda, te han, odnosno karavan-saraj.
Iz izvještaja Rimskoj stolici bosanskog biskupa Maravića iz 1655. godine, vidi se da je mjesto bilo sa oko 300 kuća i 1500 stanovnika, četiri džamije, jedan ili dva mekteba, hamam i sudnica gdje je sjedio kadija, zatim turbe i han.
Propast Knežine
Postoji više mogućih, a historijski nepotvrđenih razloga propasti Knežine:
Poslije bečkog rata 1683, prema malo poznatim podacima, u pohodu austrijske vojske pod vodstvom Eugena Savojskog, od pljačke i požara stradala su gotovo sva gradska naselja u Bosni i Hercegovini, pa je tada vjerovatno stradala i Knežina.
Postoji još jedna verzija uništenja Knežine, a to je da su Knežinu popalili crnogorski hajduci.
Treća verzija kaže da je Knežina stradala u požaru oko 1765. godine.
Četvrta verzija kaže da je stanovništvo Knežine desetkovano kugom sredinom 18. vijeka.
Knežina od početka ili sredine 18. vijeka ima karakter sela i takva je dočekala kraj osmanlijske vladavine u Bosni i Hercegovini.
Godine 1885. iz službenog popisa u vrijeme austrougarske vladavine Knežina je imala status sela sa ukupno 45 kuća i 199 stanovnika.
Sultan Selimova džamija, najmonumentalniji objekt mjesta Knežine, porušena je u ljeto 1992. godine, a obnovljena je 2011. godine. Proglašena je nacionalnim spomenikom kulture Bosne i Hercegovine.