Facebook ► / bosanskitefericc
Ustikolina je naseljeno mjesto u općini Foča, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina.
Ustikolina je naseljena još od antičkog perioda što svjedoče pronađeni rimski novčići od bronze i bakra koji datiraju iz perioda između drugog i četvrtog vijeka. Pored toga pronađene su rimske tegule-opeke i rimske keramike. Na Cvilinu arheolozi su pronašli ostatke rimskih vila sa podnim mozaicima, bronzano posuđe i nadgrobne ploče sa rimskim natpisima.[2] Svoje ime je dobila po rijeci Kolina, pa naziv Ustikolina znači "Ušće Koline". Ustikolina se u historijskim izvorima prvi put spominje u Ljetopisu Popa Dukljanina gdje je zabilježeno da je srpski car Časlav 895-896. godine porazio Mađare na Cvilinskom polju kod Ustikoline. U okolini Ustikoline nalazi se nekropola stećaka što govori da je i u srednjem vijeku ovo područje bilo naseljeno.
Osmanlije su osvojili Ustikolinu poslije 1441. godine kada se u izvorima posljednji put spominje kao posjed bosanske velikaške porodice Pavlovića. U okolini Ustikoline sačuvalo se nekoliko nekropola muslimanskih “šehidskih nišana” iz 15. vijeka. Neki od ovih nišana sadrže elemenate srednjovjekovnih stećaka po svojim dimenzijama i formi. Nišani na nekropoli na Jošanici kod Cvilina sadrže uklesane lukove, strijele, polumjesece, sablje, nakovanje, čekiće, štapove, sjekire, zastave, polulopte i sl.
Putopisac Evlija Čelebija ostavio je kratak opis Ustikoline tokom njegovog putovanja ovim krajevima 1664. godine: "To je vojvodstvo paše hercegovačkog sandžaka i kadiluk s rangom kadiluka od osamnaest akči. Pripojen je Foči, ali to je malenkost koja je podarena fočanskom muftiji kao arpaluk. Tu nema ni predstavnika Portinih spahija (kethuda yeri) ni drugih predstavnika ni organa vlasti (hakim). Kasaba ima 175 kamenim pločama pokrivenih kuća, koje se nalaze uz obalu rijeke. Ovdje ima jedna džamija, mesdžid, tekija, javno kupatilo (hamam), svratište (han), deset dućana i bezbroj bašča (bag). Ranije je ovdje na rijeci Drini postojao drveni most." Danas je jedino sačuvana džamija. Ovo je jedini spomen Ustikoline u vrijeme vladavine Osmanlija.
Oktobra 1939. godine otvorena je željeznička stanica na novoj pruzi Ustiprača-Foča.
Teferič je: zabavljanje, provod, uživanje u prirodi, izlet u prirodu u svrhu provoda i razonode. Teferič je ušao i u našu dragu sevdalinku- »jel ti žao Banjaluke, Banjalučkih teferiča, kraj Vrbasa akšamluka…«. Stari veliki teferič je obično održavan 2. avgusta na Aliđun. Poznati su širom naše domovine čuveni teferiči koji se održavahu u velikim gradovima, ali i oni po selima i zaseocima. Na teferiču se pravo 'lojilo', jelo, pilo i zabavljalo. Okretali su se na ražnju volovi, ovce, jarad a pjevale su se bome i najljepše na svitu pjesme, pjevale su se sevdalinke. Ima brate i teferiča u vlastitoj režiji. Radni narod što vaik radi iskoristi kakakv državni praznik ili wikend i skrasi se pored lijepe rijeke, potoka pa oplete po ćevapima, ražnjićima i sokićima. Neko ponese loptu, drugi šah a treći pikado. Zabavlja se, egleniše i sevdise.