#pricesadijanom
I ova porodica baš poput stotine drugih koje sam ranije snimila, živi od svog rada, baveći se stočarstvom i zemljoradnjom. Srcem su vezani za jednog Tarza, a nas su gostoprimstvom kupili odmah.
Putujući narod, nekada su ih tako zvali, a od 1971.godine zvanično su dobili naziv Romi.
Ljudi iskrenih emocija, čista srca, radovanja poput djeteta, ljudi dobrih duša, naši sugrađani, komšije, nasi prijatelji i poznanici. Nekada pogrdnu riječ Ciganin zamijenio je naziv Rom, što bi znacilo Čovjek. I zaista, romi su uistinu ljudi, baš poput mene i tebe, poput svih nas. A ovi ljudi, koje sam ja posjetila i čiju priču vam donosim su, uz sve navedeno i pravi domaćini.
Alimanovići iz Živinica, Salko i Samed i njihova porodica su me ljubazno proveli kroz svoje imanje i ugostili u svom domu.
Vrijedne domaćice su ovaj put ostale po strani, a moji sagovornici su se trudili da ni u jednom trenutku ne umanje zasluge svojih supruga u onome čime se svi skupa uspješno bave.
Posebnu radost sam osjetila kada sam upoznala najmlađe članove ove porodice, a naročito me se dojmila pažnja i uvažavanje između njih.
Dopustite mi dragi moji, da svim Romima čestitam njihov dan i poželim da ljubavi i poštovanju daju prednost. Baš poput ove porodice.
Ovo bih zapravo poželjela svima nama. Više osmijeha, manje ružnih pogleda. Više razumijevanja, manje osuda. Više dobra, manje zla. Život je jedan, a na nama je hoćemo li ga potrošiti šireći dobro po čemu ćemo na kraju krajeva i ostati zapamćeni ili ga provodeći dovoljni samima sebi, zatvarajuci naša srca i gajeći ružne misli koje nas stavljaju u vlastite okove.