Umro je Ćiro. I to dan prije 88. rođendana. Znali smo da je teško bolestan, znali smo da će se to dogoditi, svejedno se cijela Hrvatska danas probudila s osjećajem da je izgubila djeda. Jer, i oni koji ga nisu poznavali, osjećali su se kao da jesu. Nismo ga voljeli samo jer je bio sjajan trener, ni jer je nizao sportske uspjehe. Voljeli smo ga jer takav kao on - nije postojao. Uvijek vedar i topao, uvijek duhovit i iskren, uvijek originalan. I po tome što i po tome kako govori. Sjećate se onih ja si utvaram, galvanizacija, rekuperacija, afirmacija. Ćiro je volio život, volio je ljude. I oni su voljeli njega. Njegova je magija neponovljiva.
Kao grubi faul Hrvatsku je jutros pogodila vijest o njegovom odlasku. Trener svih trenera, tata Ćiro, šef, mister bijeli šal.
Bio je jedinstven. Nitko kao Ćiro nije komentirao politiku, nitko nije imao njegove trenerske metode.