Miholjsko ljeto i pohod na Durmitor, jedan od najljepših vrhova Sedlenu Gredu (2227 m.n.v.). Takođe, Sedlena Greda je jedno od najlepših prirodnih čuda svijeta. Zato se taj vrh još i naziva "Sedlo Bogova". Atraktivnog oblika, Sedlena Greda dominira nad travnatim površinama doline Dobri Do. Polazak u 5.15 h ujutro iz Sarajeva put Šćepan polja, a potom regionalnim putem Žabljak - Trsa - Plužine. Na polaznu tačku "Sedlo" 1908 m.n.v. stižemo za nekih cca. 3,5 h. Sa prevoja Sedlo polaze dvije staze, jedna za sjeverni dio Durmitora i njegove gorostase (Bobotov Kuk, Šarene pasove,Uvitu Gredu, Zubce...), a staza južno vodi prema Sedlenoj Gredi. Staza je jasno uočljiva skreće polulijevo kosom travnatom padinom ispod stijena, nakon čega se stiže do jednog sipara. Strmim siparom staza ide pravo naviše par desetina metara, do ispod jedne veće stijene - od koje produžava lijevo i vrlo brzo se izlazi na prevoj sa kojeg je najviši vrh Sedlene grede. Staza se sa prevoja spušta par desetina metara u travnatu uvalu koja razdvaja dva vrha Sedlene grede: sjeverni (niži) i južni (viši vrh). Uvala je nagnuta prema istoku, tj. prema prostranoj dolini koja vodi od Žabljaka prema prevoju Sedlo. Iz doline počinje pravi uspon na Sedlenu gredu, a prvu dionicu karakteriše strmi uspon travnatom padinom, pravo naviše do izlaska na vršni greben. Sa grebena se otvara izuzetan pogled na Bobotov kuk, Prutaš, Dobri do, Ružicu, Lojanik, Buručkovac i Boljske grede. Vršni greben Sedlene grede je oštar i veoma eksponiran, pa kretanje po njemu zahtijeva veliki oprez ! Nadalje do vrha nastavljate grebenom - samim vršnim dijelom ili gdje to nije moguće, neposredno ispod njega. Uspon vršnim grebenom nije naročito strm, ali teren je krajnje eksponiran sa obje strane. Ne preporučuje se prelazak čitave dionice do kraja uspona samim vrhom grebena (oko 350 - 400 m). Početni dio ove dionice treba proći sjevernom padinom ispod samog vrha grebena, potom kratko produžiti naprijed samim grebenom, da bi se ubrzo nakon toga prebacili na južnu, travnatu, vrlo strmu padinu i ispod vršnih stijena bezbjedno izašli na završni glavu. Ona je mnogo pristupačnija u odnosu na centralni dio vršnog grebena koji je nepristupačan i opasan za bezbjedan prolaz, a na ovaj način njegovim obilaženjem izbjegavate rizik. Nakon prolaska kose južne padine staza bezbjedno, bez većih problema izlazi pravo naviše do završne glavice, tj. do samog vrha.
Vrh je travnat, kamenit, prostran i bezbjedan, sa odličnim pogledom na sve strane. Na vrhu je mali betonski stub ukopan u zemlju, kao i natpis na kamenoj ploči “ Sedlo 2227 “. Na sami vrh izlazimo za nekih 1,30h a na njemu ostajemo skoro 2h jer uživamo u ovom magičnom pogledu na Ranisavu, Pošćensko, Vražje i Riblje jezero, Stožinu, Bandijernu, Bobotov kuk, niži vrh Sedlene grede, Prutaš, Ružicu, Lojanik, Buručkovac, Ivicu, Moračke planine, Sinjavinu... Shodno da je ova tura bila izuzetno kratka odlučujemo se obići i jezera na Žabljaku (Vražje i Riblje) jer su dok smo bili na vrhu Sedlena Greda privukla našu pažnju. Prije toga smo "obišli" i vrh Stožinu 1908 m.n.v., a koji je nekako izdvojen (markantan) i nalazi se na samim vratima Južnog Durmitora. Na kraju ovog našeg pohoda pejzaž i kolorit jezera i njihove okoline nas ostavlja bez daha.