Psalam 139,1 Gospode! ti me kušaš i znaš.
Psalam 139,2 Ti znaš kad sjedem i kad ustanem; ti znaš pomisli moje izdaleka;
Psalam 139,3 Kad hodim i kad se odmaram, ti si oko mene, i sve putove moje vidiš.
Psalam 139,4 Još nema riječi na jeziku mom, a ti, Gospode, gle, već sve znaš.
Psalam 139,5 Sastrag i sprijed ti si me zaklonio, i stavio na me ruku svoju.
Psalam 139,6 Čudno je za me znanje tvoje, visoko, ne mogu da ga dokučim.
Psalam 139,7 Kuda bih otišao od duha tvojega, i od lica tvojega kuda bih utekao?
Psalam 139,8 Da izađem na nebo, ti si ondje. Da siđem u pakao, ondje si.
Psalam 139,9 Da se dignem na krilima od zore, i preselim se na kraj mora:
Psalam 139,10 I ondje će me ruka tvoja voditi, i držati me desnica tvoja.
Psalam 139,11 Da rečem: da ako me mrak sakrije; ali je i noć kao vidjelo oko mene.
Psalam 139,12 Ni mrak neće zamračiti od tebe, i noć je svijetla kao dan: mrak je kao vidjelo.
Psalam 139,13 Jer si ti stvorio što je u meni, sastavio si me u utrobi matere moje.
Psalam 139,14 Hvalim te, što sam divno sazdan. Divna su djela tvoja, i duša moja to zna dobro.
Psalam 139,15 Nijedna se kost moja nije sakrila od tebe, ako i jesam sazdan tajno, otkan u dubini zemaljskoj..
Psalam 139,16 Zametak moj vidješe oči tvoje, u knjizi je tvojoj sve to zapisano, i dani zabilježeni, kad ih još nije bilo nijednoga.
Psalam 139,17 Kako su mi nedokučljive pomisli tvoje, Bože! Kako im je velik broj!
Psalam 139,18 Da ih brojim, više ih je nego pijeska. Kad se probudim, još sam s tobom.
Psalam 139,19 Da hoćeš, Bože, ubiti bezbožnika! Krvopije, idite od mene.
Psalam 139,20 Oni govore ružno na tebe; uzimaju ime tvoje uzalud neprijatelji tvoji.
Psalam 139,21 Zar da ne mrzim na one, koji na te mrze, Gospode, i da se ne gadim na one koji ustaju na tebe?
Psalam 139,22 Punom mrzošću mrzim na njih; neprijatelji su mi.
Psalam 139,23 Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje.
Psalam 139,24 I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vječni.