Bog sve izvede uvijek na dobro ❤❤❤

Kolikohrabra I puna zivota I puna Bozje p4ovidnosti Boze❤❤❤

Divna Tea....divan Bog uz nju...

Bog je uvijek od ljudi zahtijeva poslušnost Božjim zapovijedima, pa ako su nekad i prekršili neku od Njegovih 10 zapovijedi, Bog je zahtijevao da se pokaju i vrate poslušnosti. Tako je bilo i prije potopa i nakon potopa, i prije Krista i poslije Krista. Uprkos sveopćoj pokvarenosti prije potopa, postojao je niz svetih ljudi, uzvišenih i oplemenjenih zajednicom s Bogom, koji su živjeli u zajednici s Nebom. Bili su to ljudi velikog intelekta, prekrasnih osobina. Njihov zadatak je bio velik i svet - da razviju karakter pravednosti, da iznose pouku o pobožnosti. Samo je nekoliko najpoznatijih ljudi spomenuto u Svetom pismu, ali tokom vjekova Bog je imao vjerne svjedoke, svetkovatelje iskrena srca. Bog je od svih tražio da prestanu griješiti i da izgrade dobar karakter i da se osposobe da mogu živjeti svetim životom. Možemo spomenuti neke od takvih ljudi, primjerice: Henok, Abraham, Josip, Mojsije, Daniel, Ivan Krstitelj, apostol Ivan, Petar, Pavao i drugi apostoli, i ostali sveti (posvećeni) ljudi koji se spominju u Bibliji. Božja riječ kaže: „Težite za spasenjem i za POSVEĆENJEM bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina.“ (Hebrejima 12,14) Dakle, bez posvećenja (svetosti) nitko neće ući u Kraljevstvo nebesko. Svi ljudi su grešnici, ali neki se pokaju i prestanu kršiti Božje zapovijedi - Dekaloga (Izlazak 20,1-17), a neki se ne pokaju i ne prestanu griješiti nego nastave kršiti neku od 10 izvornih Božjih zapovijedi (Izlazak 20,1-17) čiji Pisac je Bog osobno, a koje nalazimo u Bibliji. David je teško griješio, ali Davidovo pokajanje je bilo duboko i iskreno. Nije pokušao ublažiti svoj zločin. Njegova molitva nije bila nadahnuta željom da izbjegne kaznu. Uvidio je veličinu svog prijestupa protiv Boga, uvidio je prljavštinu svoje duše i prezirao svoj grijeh. On nije samo molio za oprost već i za čistoću srca. David nije u očaju predao bitku. U Božjim obećanjima grješniku koji se kaje on je vidio dokaze o svom oprostu i prihvatanju. “Žrtve ti se ne mile, kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio. Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.” (Ps 51,18.19) Premda je David pao, Gospod ga je podigao. Radostan zbog svog oslobođenja on je pjevao: “Tad grijeh svoj tebi priznali i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: Priznat ću Jahvi prijestup svoj’, i ti si mi krivnju grijeha oprostio... Utočište ti si moje, od tjeskobe ti ćeš me sačuvat, odjenut me radošću spasenja.” (Ps 32,5-7) Mnogi su prigovarali zbog navodne Božje nepravde kad je poštedio Davida, čija je krivnja bila tako velika, a odbio Šaula za nešto što se u njihovim očima činilo manjim grijehom. Međutim, David se ponizio i priznao svoj grijeh, dok je Šaul prezreo ukor i nepokajanjem otvrdnuto svoje srce. Ovaj dio Davidove povijesti ima veliko značenje za grješnika koji se kaje. To je jedan od najupečatljivijih prikaza koji su nam dani o borbama i kušnjama čovječanstva i iskrenom pokajanju Bogu i vjeri u Gospoda Isusa Krista. To se tokom svih vjekova pokazalo kao izvor ohrabrenja dušama koje su se nakon pada u grijeh borile pod teretom svoje krivice. Hiljade Božje djece, koja su prijevarom navedena na grijeh, bilo je spremno prepustiti se očaju, ali kad su se sjetili kako je Davidovo iskreno pokajanje i priznanje Bog prihvatio, kako je usprkos tome on patio za svoj prijestup, i oni su se ohrabrili, pokajali i iznova pokušali hoditi putem Božjih zapovijesti (Izlazak 20,1-17) koje je Bog napisao na dvije kamene ploče. Tko god pod Božjim ukorom ponizi dušu, s priznanjem i pokajanjem, kao David, može biti siguran da za njega ima nade. Tko god vjerom prihvata Božja obećanja nalazi oprost. Gospod nikada neće odbaciti dušu koja se iskreno kaje. On je dao ovo obećanje: ili u moje nek dođe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom.” (Iz 27,5) “Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem, jer je velikodušan u praštanju.” (Iz 55,7) Davidov pad je bio velik, ali njegovo pokajanje je bilo duboko, njegova ljubav vatrena, a vjera snažna. Njemu je bilo mnogo oprošteno i stoga je on mnogo ljubio (Lk 7,48). U Davidovim psalmima se ogleda čitav niz iskustava, od najdublje svijesti o krivici i osudivanja samog sebe do najplemenitije vjere i najuzvišenijeg odnosa s Bogom. Zapis o njegovom životu govori da grijeh može donijeti samo sramotu i jad, da Božja ljubav i milost može dosegnuti do najvećih dubina, da vjera može podignuti pokajanu dušu da bude usvojena među Božje sinove. Od svih obećanja koja njegova riječ sadrži, to je jedno od najsnažnijih svjedočanstava o Božjoj vjernosti, pravednosti i zavjetnoj milosti. U Novom zavjetu imamo primjer Ananije i Safire da Bog zahtijeva poslušnost prema 10 Božjih zapovijedi koje sačinjavaju Božji moralni zakon (Izlazak 20,1-17). Ananija i Safira su, zajedno sa ostalima, imali prednost da čuju poruku Evanđelja koje su propovijedali apostoli. Propovijedanje Božje riječi bilo je praćeno Božjom silom koja je duboko osvjedočila sve prisutne. Utjecaj Božje milosti djelovao je na njihova srca, uzvjerovali su u Krista Spasitelja, ali vjera u Krista im nije dala dozvolu da krše devetu Božju zapovijed (Izlazak 20,16). Ananija i Safira su obećali da će za Božje Djelo dati sav novac od prodaje jedne svoje njive, ali su se poslije predomislili i nisu u potpunosti izvršili ono što su obećali, nego su slagali. Ovaj slučaj treba poslužiti kao opomena svima da se čuvaju od kršenja bilo koje od 10 Božjih zapovijedi. Ananija i Safira su odlučili da se posluže lažju. Odlučili su da zadrže dio novca dobivenog za prodanu zemlju - njivu. Ali u istom trenutku kada je njihova laž razotkrivena stigla ih je i smrtna kazna. Bili su osvjedočeni da Gospodin, od koga su pokušali da zataje, čita njihova srca jer je apostol Petar naglasio: „Ananija, zašto te je Sotona naveo da slažeš Duhu svetom i potajno zadržiš dio novca dobivenog od prodaje zemlje? Zar nije ona bila tvoja i prije nego što si je prodao? A kad si je prodao, zar nisi mogao s tim novcem raditi šta si htio? Zašto si u svom srcu naumio učiniti tako nešto? Nisi slagao ljudima, već Bogu.“ Ovaj izuzetan primjer bio je neophodan da bi se mlada kršćanska crkva opomenula da svi trebaju paziti da ne krše bilo koju Božju zapovijed - Dekaloga. Tako je svim kršćanima onog vremena i svih kasnijih vremena data opomena da Bog traži vjernost u ispunjavanju 10 Božjih zapovijedi i da se one ne smiju olako kršiti. Bog ima jedan završni ispit, naročiti Božji ispit pred svršetak svijeta, kojim će Bog ispitati sve ljude. Nijedan čovjek, bio on vjerski vođa, svećenik ili vjeroučitelj ili vladar, nema se pravo postavljati između Boga i čovjeka, te na taj način vladati savješću ljudi i ograničavati slobodu savjesti. Oni koji nastoje biti savjest za svoje bližnje, stavljaju se iznad Boga. Oni koji svetkuju tradicionalni dan odmora - nedjelju, zanemarit će najsnažnije dokaze u prilog pravog dana odmora - subote - iz četvrte Božje zapovijedi (Izlazak 20, 8-11). Pokušat će nagnati ljude da budu poslušni zakonu o svetkovanju nedjelje koji su vjerske vođe stvorili, zakonu koji se izravno protivi svetkovanju subote iz četvrte Božje zapovijedi - Božjeg moralnog zakona - koji se sastoji od 10 izvornih Božjih zapovijedi (Izlazak 20, 1-17) kojeg je Bog osobno napisao. Na one koji nastave ići ovim putem neposlušnosti Bogu, ako se ne pokaju i ne promijene, past će Božja kazna. Zakon o svetkovanju prvog dana tjedna - nedjelje proizvod je kršćanskih vjerskih vođa - papinstva, a koji kršćanski svijet uzdiže iznad dana Božjeg odmora - subote. Mnogi izvode pogrešan zaključak da svih 10 Božjih zapovijedi nisu obvezne za kršćane, muslimane i pripadnike drugih vjera, nego samo za Židove. To je jedna od najopasnijih zabluda. Rimokatolička crkva priznaje da je promijenila Božji zakon glede svetkovanja dana odmora i da je nedjelja ZNAK (ŽIG) njenog autoriteta. Citiram: “Nedjelja je ZNAK našeg autoriteta. Crkva je iznad Biblije, a promjena dana odmora dokaz je te činjenice.” (Catholic Record, 01.09.1923.) Svi će biti iskušani da li će više poštovati sve originalne Božje zapovijedi - Dekaloga u Bibliji (Izlazak 20,1-17), ili će više poštovati promijenjenih 10 zapovijedi u Katekizmima i drugim crkvenim priručnicima?