U dubokim koracima prošlosti, gdje se vrijeme stapalo s osjećajima i tradicijom, leži moja priča o Ramazanima u domu mojih roditelja. Svaki godišnji susret sa mjesecom Ramazanom otvara vrata moga uma, dozvoljavajući mi da se vraćam u toplinu i plemenitost koje su nas obasjavale svake godine.
Moje sjećanje seže do djetinjstva, kada su Ramazani bili puni čarolije i zajedništva. U domu gdje se miris baklava miješao s mirisima zumbula i kadifica, naša porodica okupljala se za iftarsku sofru. Tu smo sci nestrpljivo čekali zvuk ezana, a zatim zajedno svi uzimali prvu hurmu i čašu vode.
Nisu to samo uspomene, već i lekcije koje su nas oblikovale. Kroz te Ramazane, učili smo o strpljenju, suosjećanju i značaju zajedništva. Gledali smo kako naše nane i djedovi sa ponosom čuvaju tradiciju, prenoseći je s ljubavlju na sljedeće generacije.
Iako danas živim u inostranstvu, sjećanja na te Ramazane su moja najdragocjenija baština. Svaki put kad se vratim kući, otvorim vrata svoga roditeljskog doma i koraknem unutra, osjećam toplinu i sigurnost koje donosi tradicija. Sjećanja su poput veziva koje nas drži zajedno, neovisno o udaljenosti i vremenu.
💖
--------------------------------
Posebna zahvala za pomoć na ovom projektu našim prijateljima:
- Ilmi Plojović koja je otpjevala "Nek mirišu avlije"
- Sulejmanu Zatriću na pratnji na gitari
- Filipu Holmu iz Stokholma, autoru intro-instrumentala "The Prince".
--------------------
© Copyright BININ SAHAN
Nije dozvoljeno preuzimanje ovog materijala ili bilo kojeg njegovog dijela bez pismene saglasnosti autora.