Sreten Vujović - Rubeški besmrtnici
Odbijaju umrijeti
rubeški pravednici
Odbijaju zaboraviti
sleđenim pogledima
zakovanim
za zvijezdu našu vodilju
izvan ovoga svijeta
izvan mjerljivosti ovozemaljske
odbijaju zaboraviti
vječnu ljubav
dom za koji se rado mre
Vide te oči vječne
i izvan svojih duplji
Smireni
i sjedinjeni sa kamenom
koji bi
i prvo
i potonje uzglavlje
odlaze u Besmrtnost
Iz Onostranosti bdiju
i opominju
Još je snage i iskri
u Crnim Brdima
bez udara bi u kam očajale
Apostoli
naši istinski
apostoli slobode
smiješe se studeni
koja ih je prigrlila
označene brojevima
Svejedno je
prvi ili jedanaesti
Svejedno je
u kojem od nekoliko hiljada
spaljenih domova
su čelom pali
Ti domovi i danas dišu
njihovim plućima
dobuju njihovim srcima
koja neumorno
i dalje tuku i opominju
u pamet se
braćo Crnogorci
Znale su ubice
i nepomenici
zlikovačkim naumom
da su ovđe prva slova tekla
Zato su one
koji su im bili vični
pod udarcima kundaka
učili čitati naopačke
ne bi li izvrnuli
spoznaju o sebi
vlastitom domu
i ognjištu
Odbijaju umrijeti
rubeški heroji
I treba tako
Leže nasmijani
i danas
u snježnom nametu
toploj postelji
onih koji istinski
ljube ovu zemlju
Znaju
sačuvali su nam
to što se ne da ubiti
duh naš dukljanski i crnogorski
Ponosni bdiju
nad nama
nad onima
koji tek trebaju biti rođeni
Osmjehuju se vječno
izvan vremena
i odbijaju umrijeti
rubeški heroji
...