Deblokada opsadnog Sarajeva 1993. godine. Glavni grad RBiH od slobodne teritorije dijelio je aerodrom, tada neutralna teritorija pod kontrolom međunarodne zajednice. Vraćamo se u vrijeme kada upravo zahvaljujući međunarodnoj zajednici i agresoru oko 1000 ljudi biva ubijeno pretrčavajući aerodromsku pistu da bi došli do Butmira u potrazi za hranom. Pista kao stratište postaje i spas za opstanak Sarajeva o čemu se saznaje kroz priču operacije Tabut, zahvaljujući kojoj biva zaustavljen potencijalno poguban tenkovski napad na grad. Tokovi priče slivaju se u jedini realni spas za grad, pod zemlju ispod aerodromske piste gdje se rađa Tunel spasa. Sarajevska arterija satkana je od do sada nepoznatih iskustava kopača Tunela spasa koji su dobrovoljno „otišli pod zemlju“ da bi mi danas po njoj slobodni hodali. Istovremeno sa stvaranjem drugog obruča oko Sarajeva i žestokih borbi za očuvanje Igmana pod kontrolom ARBiH, na dubini od sedam metara u zemlji ispod piste, kopa se put do konačne deblokade grada. Saznat ćete šta znači ručno kopati bez kisika pod vodom, šta znači voziti kamion pun građe za tunel niz Igman pod neprijateljskom vatrom i bez svjetala u sred noći, šta znači sve ovo činiti nepunih 500 metara od adresarskih linija i šta znači pod zemljom se sastati sa sabornicima. Drugi dio ove dokumentarne priče daje odgovor pitanje kako je jedan tunel postao Sarajevska arterija.