Hvala vam profesore što ste nas naučili voljeti, da nas nitko i ništa ne može povrijediti da prestanemo voljeti. Ljubimo vas!🙏❤🙏

To je to. Budimo to što kaže profesor. Lako je nekoga voljeti. Slažem se očito.

Tosu teški dani koje čovjek zivi voljeti pa zamrziti a moras satom osobom zivjeti toje braco težak zivot

LP. BOZJI BLAGOSLOV. AMEN. 🙏❤️🙏

Divno❤

💕🙏💕

🙏

“Vjera je mrtva bez djela.” (Jakov 2,26) Vjera bez vjernosti - poslušnosti Bogu nije prava vjera, već drskost. Zato je Krist rekao: “Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.” (Ivan 14,15) Božja riječ kaže: “Težite za spasenjem i za posvećenjem bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina.” (Hebrejima 12,14) Dakle, čovjek koji ima priliku biti posvećen Božjom milošću i pravednošću, a to posvećenje svojevoljno zanemari, ne može doći u Božje kraljevstvo i “neće vidjeti Gospodina” (Hebrejima 12,14). Je li posvećen čovjek bezgrešan čovjek? Nemojmo nikad pomisliti da je posvećen čovjek bezgrešan čovjek, jer i kad ubuduće ne bi nikad sagriješio, svejedno je grešnik otprije, jer je prije posvećenja već kršio jednu ili više Božjih zapovijedi i postao grešnik. Zato apostol Pavao kaže “da su svi… u vlasti grijeha, kao što stoji pisano: Nema pravedna ni samo jednoga” (Rimljanima 3,9-10). Kristova pravednost je za čovjekovo opravdanje i posvećenje. Opravdanje i posvećenje su jedna cjelina. Kad o svemu ovome vjerujemo ispravno, možemo uz Božju pomoć izgrađivati skladan karakter. Opravdanje vjerom ne isključuje potrebu posvećenja, a posvećenje ne isključuje potrebu opravdanja, nego u konačnici trebaju tvoriti jednu cjelinu, mada se u nekim biblijskim redcima govori samo o opravdanju, a u nekima o posvećenju. Zbog toga se određeni tekstovi u Bibliji međusobno ne isključuju, nego se nadopunjuju. Apostol Pavao u riječima: “Milošću ste spašeni - po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djelâ, da se tko ne bi hvalisao” (Efežanima 2,8.9) govori o opravdanju (otkupljenju, oproštenju grijeha). On ovdje ne govori o posvećenju. Međutim, te Pavlove riječi ne isključuju riječi apostola Jakova: “Vidite da čovjek biva opravdan djelima, a ne samo vjerom.” (Jakov 2,24) Apostol Jakov želi istaknuti da opravdanje u najširem smislu u sebe uključuje i posvećenje. Zato Jakov kaže da “čovjek biva opravdan djelima”, što je posvećenje. Ovdje riječ “opravdan” i “opravdanje” označavaju posvećenje. Posvećenje je život poslušnosti Božjim zapovijedima, a takav život se vidi u dobrim djelima. Poslije toga apostol kaže: “a ne samo vjerom”, što predstavlja opravdanje u smislu otkupljenja, oproštenja grijeha. Znači, apostol Jakov nam kaže da posvećenje - koje on opisuje kao “opravdanje djelima”, i opravdanje vjerom - koje možemo shvatiti kao opravdanje u smislu otkupljenja, zajedno tvore jedinstveno opravdanje koje možemo shvatiti i u smislu posvećenja i otkupljenja. Apostol Jakov želi naglasiti da su posvećenje i opravdanje (otkupljenje) nerazdvojna cjelina, pa je stoga rekao: “Vidite da čovjek biva opravdan djelima, a ne samo vjerom.” A da bi to još jače istaknuo, on piše: “Kao što je tijelo mrtvo bez duše, tako je i vjera mrtva bez djela.” (Jakov 2,26) I za opravdanje i posvećenje nam je potrebna Kristova savršena pravednost, jer nijedan čovjek nema savršenu svoju ili vlastitu pravednost. Preziremo Zakonodavca negiranjem cjelovitosti njegova moralnog Zakona. Mnogi negiraju cjelovitost moralnog Zakona i izvrću riječi apostola Jakova: „ Ako vršite kraljevski zakon u skladu s Pismom: 'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe' - dobro postupate… ako tko vrši sav Zakon, a pogriješi samo u jednome, postaje krivac za sve. Jer onaj koji je rekao: 'Ne učini preljuba' rekao je i: 'Ne ubij' Ako ne učiniš preljuba, a ubiješ, postaješ prijestupnik Zakona. Govorite i radite kao ljudi koji imaju biti suđeni po zakonu slobode!“ (Jakov 2,8-12) Riječ zakon može se odnositi na Sveto pismo u cjelini, ili na Petoknjižje - knjige Mojsijeve, ili na obredni zakon, ili građanski zakon, ovisno o kontekstu gdje se nalazi. Međutom, ovdje se riječ Zakon odnosi na Deset originalnih biblijskih Božjih zapovijedi (Izlazak 20,1-17) jer apostol Jakov navodi dvije od njih deset: „Ne učini preljuba“, „Ne ubij“. Ako tko pogriješi samo u jednome, ako prekrši samo jednu od Deset Božjih zapovijedi, postaje krivac za sve - istaknuta je cjelovitost - savršenost Božjeg moralnog Zakona - Deset zapovijedi. „Onaj koji je rekao“... 'Ne učini preljuba' … 'Ne ubij'… itd… jest Bog; i u skladu s Pismom, poštovana je i četvrta Božja zapovijed, o danu odmora - suboti, a ne nedjelji. Rimokatolička Crkva, na Saboru u Laodiceji (336. godine), prenijela je svetkovinu sa subote na nedjelju. Time je omalovažen Bog - Zakonodavac, a omalovažen je i Isus, jer je Isus živio po 10 originalnih biblijskih Božjih zapovijedi, pa je Isus svetkovao subotu iz četvrte originalne Božje zapovijedi (Izlazak 20,8-11). Isus nije svetkovao nedjelju, a Isus je najbolji primjer (uzor) svim ljudima. Mi nemamo boljeg uzora od Isusa. S poštovanjem. Želim Vam Božji blagoslov.