❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤❤

fala Allahu za tako razmisljanje, ​@@remzijakacar4294

In scha Allah

Bogami brate svaka ti cast za ikone i slike. Ako te Allah uputi niko te ne moze odvratiti.

MašAllah Allah te nagradijo i učvrstiju u najčistiju vjeru na dunjaluku,znaj da te Allah voli kad razmisljas tako😊 MasAllah

AMIN 😢🤲🤲🤲

Selam sestro, citam tvoj post i molim Milostivog da ti olaksa❤ Dovi, moli sestro , samo dovi da Allah dz.s. uputi one koji te sekiraju, koji zulum cine...

@@Meli-ux4pb Postim,dovim nočni namazi,zikrim i kad hodam,pokorna Allahu,nikada niko ružnu rijec nisam rekla,ni insanu ni hajvanu,nikada posvađala,kad sam napdnuta poganim jezikom,ne odgovaram,svežem svoj nefs i jezik,oborim glavu i odem uzdajuci se u Allaha ali sve postaje gore,samo Allah zna zašto ☝

😢

Sestro draga ne obraćaj pažnju na ostale samo čini dovu za njih . Svako od nas će na Sudnjem danu uzeti svoju knjigu u ruku i odgovarati za sebe . Ti budi onakva kakve Allah s.v.t.a. voli ❤️

A ko je spasitelj za ljude prije slanja Isusa

@@readysteady1304 Budući da je evanđeljska poruka zasnovana na smrti, sahrani i vaskrsenju Hristovom (1. Korinćanima 15:1-4), mnogi su se pitali kako su ljudi koji su živeli pre Hristovog utelovljenja mogli biti spašeni. U Hebrejima 11, ponekad poznatoj kao „galerija vere“ ili „kuća slave vere“, imamo primer starozavetnih svetaca čiji su životi bili zadovoljni Bogu. Ovi heroji vjere pružaju nam, čak iu ovim posljednjim danima, primjer za primjerom kako i živjeti i umrijeti u vremenima koja su sve samo ne prijemčiva za Boga Biblije. Ipak, i dalje se postavlja pitanje o vjeri ovih heroja. Ko ili šta je bio izvor spasenja i predmet vjere ljudi poput Abela i Enoha? Kako su Jošua i Jeremija ispoljili spasonosnu veru? Kako je iskupljenje dotaklo živote Rute i Rahab? Lično spasenje milošću kroz vjeru u djelo pomirenja Krista na križu možda nije bilo tako jasno u Nojevo vrijeme kao što je to nama danas. Jagnje Božje koje uzima grijehe svijeta došlo je u izraelski narod otprilike četiri stotine godina nakon što je starozavjetni kanon zatvoren. Kako bi onda mogao postojati jasan predmet vjere ako se predmet još nije pojavio? Abraham je spašen milošću kroz vjeru Apostol Pavle se bavio pitanjem u Rimljanima 4 koje nam pomaže da odgovorimo na ovo važno pitanje. Koristio je Stari zavjet kako bi pokazao da je spasenje uvijek bilo Božjom milošću i može se primiti samo kroz vjeru. Obraćajući se onima koji su mislili da se mogu spasiti pridržavajući se Mojsijevog zakona, Pavle je iznio sjajan argument. Šta ćemo onda reći da je naš otac Abraham našao po tijelu? Jer ako je Abraham bio opravdan djelima, on se ima čime hvaliti, ali ne pred Bogom. Jer šta kaže Sveto pismo? “Abraham je vjerovao Bogu i to mu se uračunalo u pravednost.” Onome ko radi, plata se ne računa kao milost, nego kao dug. Ali onome ko ne radi, ali vjeruje u Onoga koji opravdava bezbožnika, njegova se vjera smatra pravednošću. . . . Da li onda ova blaženstvo dolazi samo na obrezane ili i na neobrezane? Jer mi kažemo da je vjera Abrahamu pripisana za pravednost. Kako je onda to obračunato? Dok je bio obrezan, ili neobrezan? Ne dok ste obrezani, nego dok ste neobrezani. . . . Stoga je iz vjere da bude po milosti, tako da obećanje bude sigurno za sve potomstvo, ne samo za one koji su od zakona, nego i za one koji su od vjere Abrahamove, koji je otac svih nas (Rimljanima 4:1-5, 9-10, 16) Da bi pokazao svoju tvrdnju da spasenje dolazi kroz vjeru umjesto kroz djela, Pavle se osvrnuo na Abrahama, praoca jevrejskog naroda. Citirao je Postanak 15:6, koji otkriva da je Abram (Abraham) “vjerovao u Gospoda, i On mu je to smatrao za pravednost”. Obrezivanje je predstavljeno Abrahamu i njegovim potomcima tek u Postanku 17-više od 10 godina kasnije. Tema jevanđelja u Starom zavjetu Stari zavjet postavlja evanđelsku temu da su ljudi spaseni od grijeha milošću kroz spasonosnu vjeru u Gospoda i Njegova obećanja. Nekoliko tekstova iz Novog zavjeta ilustruju ovu premisu. O ovom spasenju proroci su se raspitivali i pažljivo istraživali, koji su proricali o milosti koja će vam doći, istražujući na šta je, ili na koje vrijeme, ukazivao Duh Kristov koji je bio u njima kada je unaprijed svjedočio o mukama Kristovim i slave koje će uslediti. Njima je otkriveno da, ne njima samima, već nama služe stvarima koje su vam sada javljene preko onih koji su vam propovijedali evanđelje od Duha Svetoga poslanog s neba - stvari u koje anđeli žele pogledati . (1. Petrova 1:10-12, naglasak dodan) Ovaj tekst otkriva neke važne ideje. „Proroci . . . koji je prorokovao” žudio je za dolaskom ere milosti. „Duh Hristov“ u njima ispunjavao ih je ovom velikom željom, svedočeći kroz njih i njima unapred o Hristovom delu Kristovo vođeno, Duhom dano razumijevanje ove evanđeoske teme bila je srž proročke poruke. Proročka poruka je često bila evanđeoska poruka jer je govorila o Mesijinim patnjama i slavi koja će uslijediti. Duh Hristov je unapred svedočio o Hristovim stradanjima i slavi. Tekst ukazuje na to da su proroci proučavali svoje izjave i spise kako bi otkrili njihovu dubinu. Ipak, prema ovom tekstu, Kristovo vođeno, Duhom dano razumijevanje ove jevanđeljske teme bilo je srž proročke poruke. Novi zavjet služi kao nadahnuti komentar Starog zavjeta, i nevjerovatan je blagoslov imati ovo u našim rukama. Međutim, čak i prije završetka Novog zavjeta, Stari zavjet je služio kao Sveto pismo za Izrael i sadržavao je evanđelsku temu o dolasku, patnjama i slavi Mesije. Drugi tekst koji naglašava jevanđelsku temu Starog zavjeta izgovorio je sam Isus. Zatim im je rekao: “O ludi, sporog srca da vjerujete u sve što su proroci govorili! Nije li trebalo da Hristos ovo pretrpi i da uđe u svoju slavu?” I počevši od Mojsija i svih proroka, On im je izložio u svim pismima stvari koje se tiču ​​Njega. (Luka 24:25-27) Ovdje je Isus razgovarao s parom svojih sljedbenika na putu za Emaus. Obratite pažnju na opseg Njegovog učenja. On je započeo s Mojsijem i Prorocima i otvorio im u svim pismima stvari koje se odnose na Njega, to jest, Njegove patnje i Njegovu slavu. Kasnije u istom poglavlju, Isus je govorio o svojoj prisutnosti u Starom zavjetu. Zatim im je rekao: "Ovo su riječi koje sam vam govorio dok sam još bio s vama, da se mora ispuniti sve što je napisano u Mojsijevom zakonu i Prorocima i Psalmima o meni." I On im je otvorio razum, da bi mogli shvatiti Sveto pismo. Tada im reče: „Ovako je napisano, i tako je trebalo da Hristos strada i da ustane iz mrtvih treći dan, i da se pokajanje i oproštenje grehova propoveda u njegovo ime svim narodima, počevši od u Jerusalimu.” (Luka 24:44-47) Ovaj tekst je pun jevanđeoskog značaja koji je Isus dao svojim učenicima. On je spominjao Njegovo prisustvo u Mojsijevom zakonu, vjerovatno u Petoknjižju. Tvrdio je da su Poslanici svjedočili o Njemu. Takođe je pokazao da se može naći u psalmima. Zatim je Isus sakupio ova tri područja i naveo ih pod jednim naslovom - „Sveto pismo“. Opet, jevanđeoski značaj starozavetnog sadržaja je izvanredan. Centralno u Gospodnjem učenju o sebi u Svetom pismu bila je neophodnost Njegove patnje, Njegovog vaskrsenja i Njegovog poziva da se propoveda pokajanje za oproštenje grehova. Jedan posljednji tekst ilustruje evanđelsku temu koja se nalazi u Starom zavjetu, a također govori o stvarima koje su se dogodile prije Isusovog utjelovljenja na ovoj zemlji. Ali ono što je Bog prorekao ustima svih svojih proroka, da će Hristos trpjeti, On je tako ispunio. Pokajte se, dakle, i obratite se, da se vaši grijesi izbrišu, kako bi vremena osvježenja došla od prisutnosti Gospodnje, i da bi On mogao poslati Isusa Krista, koji vam je ranije bio propovijedan, koga nebo mora primiti do vremena obnove svega, što je Bog govorio ustima svih svojih svetih proroka od postanka svijeta. (Djela 3:18-24) Apostol Petar je propovijedao sa Solomonovog trijema i pozivao narod na pokajanje. Podsjetio je publiku koja je slušala da su patnja, vaskrsenje i slava Mesije glavna tema Svetog pisma. Sveto pismo uči da je Isus njegova središnja tema. Primarna poruka Biblije je o Njegovoj patnji, smrti, uskrsnuću i slavi. Zaključak Dakle, da li je bilo više načina spasenja prije Isusovog dolaska u prostoru i vremenu da se umre kao žrtva za grijehe čovječanstva? Odgovor mora biti odlučno "Ne". Pavle je objasnio u Rimljanima 4 da je spasenje oduvek bilo i da će uvek biti po Božjoj milosti i primljeno samo kroz veru. Postanak 3:15 je obećao da će neko doći da razjasni problem greha koji je stvorio naš prvi otac, Adam. Kao Seme žene, On će biti taj koji će se boriti i pobediti zmiju. Čak je i Abel razumio prirodu krvave žrtve i smrti zamjenika, i zbog njegove vjere u Boga, Bog ga je smatrao pravednim (Jevrejima 11:4). Stoga, zasićujući cijelo Sveto pismo, postoji evanđelska tema koja prikazuje patnju, vaskrsenje i slavu obećanog Spasitelja, Isusa Krista. On je središnji predmet naše vjere i ispunjenje svega u šta su vjerovali vjernici koji su nas prethodili kroz vjekove. Ja dajem slavu Spasitelju Isusu Hristu za moje Spasenje to je moj odgovor Prijatelju vrjeme je da poverujete u Njega zato sto On dolazi uskoro Mir Gospodov da bude sa Vama.