Članovi komornog glazbenog ansambla Collegium pro musica sacra pod vodstvom s. Cecilije Pleše, a na poticaj i u suradnji s preč. Pavlom Madžarevićem, župnikom u Brodskom Vinogorju tijekom 2011. godine snimali su glazbeni program iz opusa đakovačkog skladatelja, svećenika Pere Ivanišića Crnkovačkog. Hvalevrijedna inicijativa i trud urodili su dragocjenim plodom - nosačem zvuka s dvadeset i četiri uredno priređene i snimljene Ivanišićeve skladbe od kojih su dva ‘misna ordinarija’ te još dvanaest drugih kompozicija.
Interpretativno najzahtjevnije, a skladateljski najsloženije djelo na CD-u je misa K tebi oči podižemo za tri jednaka glasa i orgulje, čija se melodika razvija na motivu stare hrvatske marijanske popijevke K tebi oči podižemo. Misu je 1940. godine objavio Hrvatski odbor za Svetu zemlju u Zagrebu, a svećenik i novinar B. Bralo te iste godine osvrće se na Ivanišićevo djelo ovim riječima: „Temeljni motiv uvijek je postavljen za izvedbu po prvom, drugom, ili trećem glasu, da se opetuje u formi imitacije i konačno završi simultanom kadencom sva tri glasa, pružajući pri tom sve dinamičke nijanse. Tekst čini potpunu adekvat s melodijom i ritam je uvijek strogo odmjeren. Estetika mise sačuvana je u temperiranoj dinamici.“ (Vrhbosna, br. 7.-8.). Ivanišić je misu posvetio svome prijatelju iz studentskih dana u Rimu, „preuzvišenom gospodinu dru. Alojziju Stepincu, hrvatskome metropoliti i zagrebačkom nadbiskupu“.
Misa Uskrsnu Isus doista za dva jednaka glasa i orgulje skladateljev je poklon Milosrdnim sestrama svetog Križa koje svoje provincijalno sjedište imaju u Đakovu, a posvećena je utemeljiteljici njihovog reda, blaženoj majci Tereziji Scherer. Kako se može slutiti iz naslova mise, melodijska građa crpi nadahnuće iz uskrsne popijevke istoga imena, što se naročito osjeća u melodiji Slave. Težište na pjevnosti i dojmljivosti melodije, te pažljivo razrađeni imitativni stil karakterističan su glazbeni jezik ove dvoglasne mise, kao uostalom i cijelog Ivanišićevog glazbenog opusa.
Svojevrsni ciklus od četiri himna za tri jednaka glasa koji zatim slijedi namijenjen je postajnoj liturgiji tijelovskog ophoda. Riječ je o skladateljski jednostavnim, ali melodijski dojmljivim minijaturama pisanim uglavnom homofonim stilom koji je osvježen pokojom imitacijom.
Slijedi potom niz pjesama namijenjenih kako raznim liturgijskim i molitvenim prigodama, tako i različitim dobnim skupinama. I u njima otkrivamo Ivanišićev smisao za jednostavnost i pjevnost melodijske linije koju vodi sigurno i s lakoćom. Zahvaljujući spomenutoj oznaci te prikladnom tekstu, ove pjesme još uvijek obogaćuju marijanske pobožnosti, prvopričesnička slavlja i druge prigode u župnim zajednicama.
Odabir skladbi ne predstavlja Ivanišićev reprezentativni skladateljski opus. Toga je, vjerujem, svjestan i urednik ovoga nosača zvuka preč. Pavao Madžarević koji bi itekako rado zvučno zapisao i njegove druge skladbe poput one monumentalne marijanske za četveroglasni muški zbor Ja gledam te, Divna na riječi Izidora Poljaka ili pak Uskrsno jutro, svečanu ‘uskrsnu kantatu’ za mješoviti zbor na riječi pjesnika A. Kokića, kao i mnoge druge koje daju puniju i jasniju sliku o skladatelju Peri Ivanišiću Crnkovačkom. Ipak, ta činjenica nipošto ne umanjuje vrijednost ove zbirke koja uglavnom sabire Ivanišićeve glazbene minijature. Dapače, ovo glazbeno ostvarenje (koje prvi put uopće na ovakav način predstavlja Ivanišićeve skladbe) svjedoči o pobožnosti jednog svećenika koja se odrazila u svježini i spontanosti njegova skladateljskog dara te je pronašla svoje obličje u notnom crtovlju, lijepoj melodiji, uređenom zvuku.