Prije Dinama u Zagrebu se igra prvo poluvrijeme s predigrama nogometnih pionira koji nogomet u Zagreb donose i koji ga sramežljivo na zagrebačkim livadama počinju igrati. Na samom početku ta nova igra, koja će smjesta privući mlade, sve je prije nego današnji nogomet. Još nije bilo ni pravila igre, koje će, zajedno s prvom loptom (i prvim skijama i sanjkama) u Zagreb donijeti otac mnogih športova Franjo Bučar, koga u svijet šalje predstojnik za bogoštovje i nastavu uKhueonovoj vladi, lucidni i svestrani Izidor Kršnjavi. Na prijedlog ove dvojice vrijednih i naprednih muževa već 1895. nogomet se uvodi kao posebna disciplina u sklopu nastave tjelesnog odgoja. Kroničari bilježe da se višeškolci «oduševljeno loptaju» na srednjoškolskom igralištu Elipsa. U to doba u Europi se već uvelike igra nogomet, nogometne utakmice su vrlo popularne i posjećivane, a među posjetiteljima, dakako, ima i naših ljudi, Zagrepčana koji u Europi studiraju. Nakon povratka u Zagreb okupljaju se oko ideje osnivanja prvog nogometnog kluba. Duhovni vođa je mladi zagrebački diplomac Hinko Wurth, a podržavaju ga i ostali, među prvima Krešimir Miskić i dr. Milovan Zoričić. To je ujedno i jezgra koja će 1903. dovesti do osnivanja Hrvatskog športskog kluba - HAŠK. Prva međuklupska javna nogometna utakmica odigrana je 28. listopada 1906. na livadi, gdje je danas stara secesijska zgrada Nacionalne i sveučilišne knjižnice na Marulićevu trgu. Igrali su HAŠK i PINŠK (Prvi nogometni športsku klub). Rezultat je, kako je za prvu nogometnu utakmicu u povijesti i priliči, neriješen -1:1. Za tu prvu nogometnu utakmicu tiskana su i pravila na hrvatskom jeziku. Zapravo je to bio pretisak iz prvog športskog časopisa Hrvatski šport iz godine 1894. Tako smo na hrvatskom dobili nogometna pravila deset godina prije osnutka FIFE. Uskoro će izaći i novi pretisak pravila, i to s naslovnom stranicom, koju će oslikati poznati slikar ClementMenci Crnčić. Zagreb postaje nogometno središte s dobrim igračima i već spomenutim klubovima HAŠK i PINŠK, a potom se osnivaju, najprije Concordia, pa Građanski. Nogomet se u Zagrebu najprije igra južno od Plinare, potom na tzv. Elipsi - Srednjoškolskom igralištu u Klaićevoj. Concordija (kasnije Lokomotiva) igra u Kranjčevićevoj (danas NK Zagreb), a HAŠK za gradnju stadiona zemljište (na ulazu u park Maksimir) dobiva 1911. od nadbiskupa Bauera. Najveći gradski takmaci, s oštro podijeljenim i konstantno zaraćenim navijačima HAŠK su (iz Maksimira) i Građanski (s Martinovke). Kasniji tijek razvoja upravo će igrače i jednog i drugog kluba objediniti i okupiti ih u Maksimiru, gdje po završetku rata istrčavaju na teren, i u povijest zagrebačkog i hrvatskog (jugoslavenskog) nogometa, u zajedničkom plavom Dinamovom dresu. Dinamo je više puta osvajao prvenstvo Jugoslavije, posljednji put 1982. (trener Miroslav Ćiro Blažević), a najveći uspjeh u Europi postigao je osvajanjem Kupa velesajamskih gradova 1967. (nešto kao danas Kup UEF-a). Jezgro najslavnije generacije hrvatske nogometne vrste, popularno nazvane «vatreni» - Davor Šuker, ZvoneBoban, Robert Prosinečki i Dražen Ladić, pridonijelo je najvećem trijumfu hrvatskog nogometa u povijesti, kad Hrvatska 1998. na Europskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj (izbornik Ćiro Blažević), pobjeđuje svjetske nogometne velesile Italiju i Njemačku, te osvaja treće mjesto i kiti se brončanom medaljom. A na prepunom maksimirskom stadionu 1990. na utakmici protiv beogradske Crvene zvezde, dolazi do žestokog sukoba međusobnih navijača, ali i žestokog «treniranja strogoće» (i sile) naoružane jugoslavenske milicije nad Dinamovim navijačima. U obranu svojih navijača, na jednog od naoružanih milicajca s obje noge na terenu skače Dinamov kapetan Zvone Boban, pa se ta maksimirska scena, koja se nebrojno puta odvrtila na TV ekranima, s malo pretjerivanja, voli dovesti u izravnu vezi s početkom domovinskog rata, nakon čega dolazi do osamostaljenja Hrvatske i do formiranja samostalne Hrvatske nogometne lige, te osamostaljenja i Hrvatskog nogometnog saveza, sa sjedištem, dakako, u Zagrebu.
#zagrebačkimemento #mementopriča