Dosta mi se dopao Vas komentar i bas me je naveo na razmisljanje, posto se vec duze vreme borim sa tom linijom izmedju komformizna ili individualizma. Nikako ne znam kako to da izbalansiram u zivotu, posto sam vecinom bila veliki individualista i osecam se kompletno odbaceno od vecine drustva..Ne znam iz kog razloga tacno pisem, sem da imam neki osecaj da cu dobiti promisljen komentar od Vas. Hvala unapred na citanju/odgovoru.

@@vuksha_yo Prva asocijacija mi pade ma um Jungov stav po tom pitanju. Drustvo trazi ulogu pojednica u tom drustvu i taj pojedinac mora biti jasno odredjen i koristan drustvu, to se postize uzimanjem neke uloge ili profesionalne maske preko koje se ophodi. Obucar, apotekar, muzicar, zabavljac, ljecnik, profesor..itd.. Poreba za identitetima( polni, nacionalni, profesionalni, religozni..itd) profesionalnim identitetima ima dvije koristi jedna daje pojedincu sigutnost i postignuce u prilagodjavanju a drustvu daje jedinku od koristi. Ovo je manje vise relativno ali neophodno kako Jung kaze u prvoj polovini zivota, tas se sva snaga i volja usmjerava u adaptaciju i postignuca a zahtjevi za individuacijom ceka. U trenutku prekreta ili pocetka druge polovine zivota vise nije bitna profesionalna maska pa se pocinju otvarati putevi i teznje za skidanjem maske i potragom za duhovnost i transcendenciju, ali nikako to ne znaci gubitak sebe sa onim od ranije sto je neko bio. Nekima maska postaje tjesna i zulja ranije i teznja da se skine postaje prisilna, a neko je nikad u zivotu ne skine i ne zanima ga sta se nalazi iza nje. Ljudi se vole poistovjecivati sa profesionalnom maskom do te mjere da postaju oholi, bahati, naduti i misle da su s neba sisli. Jung ovo stanje naziva inflacija ega( naduvavanje) i ima potrncijal za razvoj patologije, umisljanja ili hipernarcioidnosti. Kaze Jung nedovoljno razvijena maska ili nejasan ego identitet slabi adaptaciju i stvara osjetljivu osobu koja se tesko prilagodjava ali ipak neko nece i ne zeli od rano da razvija masku i uvjek tezi ka asocijalnim apstrakcijama i transcendenciji kao da mu je put individuacije otvoren jako rano. Ovo su grube Jungove konstrukcije i prilicno zastarile uporedivsi sa danasnjim vremenom sa puno novih trendova i modernizama o kojima Jung nije mogo ni sanjati npr. internet. Nije daleko bio ni Marks sa pvakvim shvatanjem kad kaze prvo materijalna podloga pa onda duhovna nadogradnja. E.Fromm uci isto tako o individuaciji ili postajanju autenticnog Ja ali na drugaciji nacin od Junga. On smatra da ljudi koji se prilagodjavaju kao automati drustvu nemaju Ja oni su pravi konformisti i povinuju se onako kako trenutno stanje stoji, nih ne zanima Ja i samo gledaju kako da budu dio sistema a sistem za njih razmislja. Ovo nije ni lose u iednu ruku i prilicno lici ma udobnosti. S druge strane postoje ljudi koji imaju unutrasnju prisilu ili potrebu da budu drugaciji i oni ce svim silama tome teziti, prkosice konformizmu i tezice sa autenticnoscu svoja Ja po cijenu neudobnosti ili patnje. Neko krene ka individuaciji pa odustane a neko ide do kraja..drugo je pitanje ta individuirana osoba kako je drustvo dozivljava,dali cudnu, izopacenu osobu, drsku, izrod..itd.. Ali ogromna grupa individuiranih osvjescenih osoba moze ciniti pravu humanisticku struju ili ciniti zdravo drustvo kako kaze Fromm ali u danasnjem potrosackom kapitalizmu tesko jer kapitalizam po njemu je odgovoran za formiranje konformista jer oni pogrecu sistem. Unutar toga moze biti mnostvo individualno razlicitih karaktera licnosti, crta, temperamenta..i drugih razlika ali jedno je da su konformisti. Ja mislim da da svako od nas licno mora prelomiti svoji zivot i svoju ulogu u ovom svjetu, hoce li ili nece lomiti granje na kojim sjedi, nije lak zadatak. S druge strane posto su ljudi razliciti i svakakvih ih ima, nijedno lice nije isto, raznih varijanti i crta licnosti, zasto se ne bori za svoju autenticnost ako ne ugrozava druge i ako imaju drugi koristi? Nije bitno sta drugi kazu i sta namecu jer danas svako moze nametati i svaka grupa moze nametati svoje a to ne znaci da su ispravni. Svaka jaka upadljivost u drustvu je na meti komentara ili osmijavanja ili pohvale, cesce ismijavanja i obezvredjivanja. Onaj koji hoce da bude ekscentrik ili bilo koje upadljivosti mora se nositi sa kritikama i biti spreman. Oni koji su upadljivi ali tihi i nenametljivi okolini moraju poraditi na sebi da ili izgrade zastitu od osetljivosti i ranjivosti ili da se malo potrude da budu korisni da se osjecaju dobro i da imaju frendove. Duga je sad o ovome prica... Poz

I nama. Idi gledaj u sunce ili tako nešto.

Lacan je nakomplikovanija materija za ucenje od svih drugih psihoanaliza. Ozbiljno se igra nekim novim teminima i matematickim jednacinama da nekad lici da ni sam ne zna sta to znaci. Lacan je totalno izvrno Frojda i iscjedio to ucenje, dobivsi nesto novo svoje koje ni nalik na Frojda a svo vrijeme se opoziva na povratak frojdu. Najgore za shvatiti kod Lakana je njegovo pozicioniranje strukture psihe, puno nejasnoca i konfuzije jer objasnjava formiranje jezika kao bitne stvari. Vrlo je ostar prema Ego psihologiji( psihoanaliza ega: Anna Freud, Heinz Hartmann, Paul Federn i Ivan nastovic- koji koristi egopsihogiju ali ukalopljenu na Junga) Ostar je jer Lakan lezi na liniji Melanie Klein i slicnih skola" ranih objektnih odnosa" gdje sve vidi kao strukture stecene odavno i to odredjuju ponasanje a ego tu ne igra primarnu ulogu. Dok kod ego psihologa ego igra najvazniju ulogu u adaptaciji na zivot i konflikte i nezavisan od konflikta nekih djelova od nesvjesnog.Ego je autonoman i ima svoje funkcije u drustvu a kod Lakana i Freuda ego je sluga nesvjesnom i nema mogucnost da mjenja sebe dok se unutrasnja nesvjesna struktura ne promjeni. Zato je Lakan ostro izrugivao novu struju pdihoanalize Ego psihologiju smatravsi za nju da je konformiticka i jadna.. Dali je to tako, ostaje otvoreno pitanje?