Facebook ► / bosanskitefericc
Blagaj je naseljeno mjesto u gradu Mostaru, Federacija Bosne i Hercegovine, BiH.
Ispod naselja se nalazi izvor Bune, koji je najveći krški izvor u Europi (Vrelo Bune). Pored njega se nalazi čuvena sufijska tekija, a u njegovoj okolici su prapovijesno nalazište Zelena pećina, ribogojilište i restorani, te dvorac iz 15. stoljeća, dok se u samom mjestu nalaze brojne građevine koje su proglašene za nacionalni spomenik BiH. Dana 12. studenoga 2007. godine Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine je nominiralo Blagaj za upis na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.
Kolone vjernika iz svih krajeva BiH i inozemstva danas pristižu na vrelo Bune u Blagaju, kako bi se pomolili i sudjelovali na centralnoj manifestacija 42. Dana mevluda i zikra, koja je najstarija kulturno-vjerska manifestacija u Hercegovini.
U nesvakidašnjem ambijentu Blagajske tekije, prepune vjernika na centralnoj svečanosti danas imami, derviši i šejhovi uče tradicionalni mevlud i zikr.
Tradicija dovišta, zajedničkih masovnih molitvi, u BiH je, kako ističu povjesničari, starija od dolaska Osmanlija na ove prostore. Ljudi su je vezali za ono što je njihova veza s Bogom, kojeg trebaju, kojem zahvaljuju, u koga vjeruju, kome se mole, kojeg obožavaju i od koga pomoć traže. Dova je svojevrsna veza s rodnom grudom, a dovište na vrelu Bune smatra se jednom od najjačih veza sa poviješću bh. vjernika, sa onim osobama koje su zaslužne za utemeljenje ove tradicije.
Tradicija godišnjeg okupljanja i godišnjeg dovišta u Blagaju održala se sve do 1925. Iste godine umro je i posljednji njen šejh. Tekija je od tada, više-manje, postala samo turistička atrakcija, ali ni turizmu između dva rata se nije poklanjala dovoljna pažnja. No, tradiciju blagajskog mevluda, kolokvijalno poznatog kao derviški mevlud, obnovili su 1975. šejh Fejzulah ef. Hadžibajrić, u ime Tarikatskog centra, i mostarski muftija Seid ef. Smajkić, u ime institucija IZ u BiH.
U posljednja četiri desetljeća ova tradicija je poprimila međunarodni karakter. Tradicionalnom mevludu, koji se, prema kalendaru Rijaseta IZ u BiH, organizira svake druge subote u maju, sudjeluje od 20.000 do 40.000 vjernika.
Teferič je: zabavljanje, provod, uživanje u prirodi, izlet u prirodu u svrhu provoda i razonode. Teferič je ušao i u našu dragu sevdalinku- »jel ti žao Banjaluke, Banjalučkih teferiča, kraj Vrbasa akšamluka…«. Stari veliki teferič je obično održavan 2. avgusta na Aliđun. Poznati su širom naše domovine čuveni teferiči koji se održavahu u velikim gradovima, ali i oni po selima i zaseocima. Na teferiču se pravo 'lojilo', jelo, pilo i zabavljalo. Okretali su se na ražnju volovi, ovce, jarad a pjevale su se bome i najljepše na svitu pjesme, pjevale su se sevdalinke. Ima brate i teferiča u vlastitoj režiji. Radni narod što vaik radi iskoristi kakakv državni praznik ili wikend i skrasi se pored lijepe rijeke, potoka pa oplete po ćevapima, ražnjićima i sokićima. Neko ponese loptu, drugi šah a treći pikado. Zabavlja se, egleniše i sevdise.