drago mi je da tako osjećaš! Sjajan je to lik.

Pa zapravo kako kad. U slučaju intervencije se rezultat liječenja vidi odmah. Za nas ostale radiologe je tvrdnja točna, ali opet mi dobijemo nazad povratne informacije i učimo empirijski vrlo. Drugačije je nego za druge specijalizacije, ali zato mi moramo puno učiti. Jako je puno podataka i slika u radiologiji. A učimo cijelo vrijeme dok radimo. Sreća je da su tu knjige i internet danas, pa učimo svi skupa iz zajedničkih iskustava i slučajeva. Nije neki problem.

A stari moj, kad te drmne mozdani ti naglasi da hoces intervencijskog radiologa iskljucivo odredjene visine, tezine, boje kose itd. "Covjek" radi 24/7, nema privatni zivot, radi s hiperakutno bolesnim ljudima, konstantno u polju zracenja zbog cega je sam u povecanom riziku od svakakvih ozbiljnih bolesti... treba mu dignut spomenik

Uz dužno poštovanje, ne znam jeste li upućeni s pojmom emocionalno prejedanje gdje, kao sto je doktor i sam u podcastu rekao, čovjek na vise raznih načina pokušava zakopati emocionalnu tugu, stres i šok na organizam bilo alkoholom, bilo prejedanjem ili nečime drugime čime se u mozgu oslobađa dopamin i serotonin (tzv. hormoni sreće tj. neurotransmiteri koji nam omogućuju kakvo takvo usmjeravanje pažnje na ugodne osjećaje). Osim toga, kada odaberete posao u kojem, htjeli vi to ili ne, morate biti dostupni svake minute svakog dana u kojem pati i vaše slobodno vrijeme i san koji je vrlo potreban za oporavak organizma, sigurno je teško naći rutinu u kojoj se može puno vremena posvetiti fizičkoj aktivnosti i višednevnim manjim zdravim obrocima, pravilnom cirkadijalnom ritmu kada vam dan izgleda kao robotski i kada ste sve svoje dobrobiti žrtvovali za zdravlje drugih… Nadam se da sam Vam malo uspjela dočarati da nije sve tako crno-bijelo i površno kao što se mnogo puta u životu pretpostavlja :)